Najsjajniji i najdalji ‘laseri’ iz svemira otkriveni, udaljeni 8 milijardi svetlosnih godina

Najsjajniji i najdalji ‘laseri’ iz svemira otkriveni, udaljeni 8 milijardi svetlosnih godina

Naučnici su otkrili najjači ‘gigamaser’ koji dolazi iz galaktičke kolizije udaljene 8 milijardi svetlosnih godina. Ovaj fenomen emituje intenzivne radio talase zahvaljujući gravitacionom sočivu. Ova otkrića otvaraju nova vrata za razumevanje galaktičkih procesa.

Ovaj ‘gigamaser’ je rezultat sudara dva ogromna galaksije, što stvara uslove za emitovanje izuzetno jakih radio talasa. U ovom procesu, komprimovani gas stimuliše hidroksilne molekule da emituju talase na istoj talasnoj dužini. Otkriće je omogućeno zahvaljujući radio teleskopu MeerKAT u Južnoj Africi.

Thato Manamela, astrofizičar sa Univerziteta u Pretoriji, ističe da se radi o radio ekvivalentu lasera koji putuje kroz svemir. Tokom svog putovanja do Zemlje, radio talasi su dodatno pojačani zahvaljujući savršeno poravnatoj galaksiji koja deluje kao sočivo. Ova galaksija savija lokalni prostor-vreme, omogućavajući otkriće.

Reč ‘laser’ prvobitno je bila akronim za ‘pojačanje svetlosti stimulisanom emisijom zračenja’, dok se ‘maser’ odnosi na mikrotalasnu verziju. Obe pojave nastaju pod sličnim uslovima, kada se veliki broj atoma ili molekula nalazi u uzbuđenom stanju. Sudar fotona sa atomima može izazvati emisiju dodatnih fotona, čime se pojačava emisija.

Prirodni astrofizički maseri mogu se javiti u sistemima kao što su komete zagrejane zvezdama ili u oblastima formiranja zvezda. Jače emisije, poznate kao megamaseri, mogu nastati usled energičnijih događaja, poput supermasivnih crnih rupa ili sudara galaksija.

Novi primer, označen kao HATLAS J142935.3–002836, nadmašuje status megamasera i ulazi u ređu kategoriju gigamasera. Ovi fenomeni mogu biti milijardama puta sjajniji od običnih masera. Oslobađanje tolikih količina energije zahteva izuzetno snažan izvor, kao što su sudar dve galaksije.

Svetlost ovog događaja prešla je 7.82 milijardi svetlosnih godina do MeerKAT teleskopa, obarajući prethodni rekord udaljenosti. Ova otkrića naglašavaju potencijal MeerKAT-a za istraživanje hidroksilnih megamasera, što može poboljšati naše razumevanje galaktičkih procesa.