Istraživači pozivaju na pojačano istraživanje uobičajenog stanja nakon moždanog udara

Istraživači pozivaju na pojačano istraživanje uobičajenog stanja nakon moždanog udara

Lateropulzija, kliničko stanje koje rezultira naginjanjem tela na jednu stranu, pogađa oko polovine svih preživelih moždanog udara.

Edith Covan Univerzitet (ECU) Ph.D. Diplomirana dr Džesika Nolan rekla je da je, iako je problem uobičajen, lateropulzija još uvek ozbiljno nedovoljno priznata i nedovoljno procenjena širom sveta.

„Osoba sa lateropulzijom koristi udove na svojoj jačoj strani, kako bi se gurnula prema slabijoj strani. Često se oni sa lateropulzijom opiru korekciji nazad prema jačoj strani ili srednjoj liniji, a to može izazvati probleme sa sedenjem, stajanjem, hodanjem. i staranje o sebi, takođe je povezano sa većim rizikom od pada, smanjenim oporavkom i smanjenom verovatnoćom otpuštanja posle bolničke rehabilitacije“, rekao je dr Nolan.

„Lečenje lateropulzije kod preživelih moždanog udara je kritičan aspekt rehabilitacije; međutim, ovo pitanje zahteva bolje razumevanje i više istraživanja.“

Procenjuje se da je 2020. godine u Australiji bilo oko 39.500 moždanih udara, u proseku više od 100 na dan. Iste godine, procenjeno je da je više od 445.087 Australijanaca živelo sa neželjenim efektima moždanog udara. Moždani udar je jedan od najvećih ubica u Australiji, pri čemu je ovaj događaj ubio više žena nego raka dojke i više muškaraca nego raka prostate.

Uprkos prevalenciji lateropulzije nakon moždanog udara, nedostatak dogovora o terminologiji i definišnim karakteristikama stanja predstavljaju prepreke za razumevanje njegove prevalencije, tačno upoređivanje rezultata istraživanja i dogovor oko doslednog pristupa rehabilitaciji.

„Ljudi pogođeni nakon moždanog udara mogu biti u nepovoljnom položaju zbog nedoslednih pristupa rehabilitaciji i neuspeha zdravstvene politike da zadovolji njihove potrebe za rehabilitacijom“, rekao je dr Nolan.

„Poboljšano razumevanje stanja moglo bi dovesti do poboljšanog upravljanja, što će poboljšati ishode pacijenata nakon moždanog udara i povećati efikasnost korišćenja resursa zdravstvene zaštite.“

Dr Nolan je ranije vodio proces konsenzusa u Delphiju, u partnerstvu sa 21 međunarodnim stručnjakom kako bi se postigao konsenzus o terminologiji koja se koristi za opisivanje stanja i o zahtevima za rehabilitaciju ljudi koji žive sa teškom lateropulzijom, kao i o preporukama za rehabilitaciju.

Iako konsenzus u vezi sa terminologijom nije postignut, panel je postigao određeni dogovor da je lateropulzija poželjniji termin za opisivanje ovog fenomena. Takođe je dato više od 100 preporuka zasnovanih na konsenzusu za usmeravanje rehabilitacije lateropulzije.

U svom najnovijem istraživanju, dr Nolan je otkrila da lateropulzija može da nastavi da se rešava do godinu dana nakon moždanog udara, daleko nakon perioda rehabilitacije u bolnici. Prosečna dužina boravka u bolnici nakon moždanog udara varira, ali za one pacijente sa lateropulzijom, boravak u bolnici je bio oko tri do četiri nedelje duži u poređenju sa onima bez. Istraživanje je objavljeno u časopisu Teme u rehabilitaciji moždanog udara.

„Ova studija je bila prva koja je istraživala funkcionalni oporavak do 12 meseci nakon moždanog udara i upoređivala ishode među ljudima sa i bez lateropulzije. Ova studija podržava nalaze iz prethodnog rada da je težina lateropulzije bila prediktor dugoročnih funkcionalnih ishoda.“

„Lateropulzija nakon moždanog udara može da se reši, ali zavisi od pristupa tekućoj rehabilitaciji.

„Ljudi koji nemaju pristup dugotrajnoj rehabilitaciji nakon moždanog udara nisu pokazali isti stepen rezolucije lateropulzije ili funkcionalnog oporavka.“