Deca koja odlažu zadovoljstvo imaju veće šanse da budu dobro akademski, imaju manje problema u ponašanju

Deca koja odlažu zadovoljstvo imaju veće šanse da budu dobro akademski, imaju manje problema u ponašanju

Pretpostavimo da vam je dat izbor između manje nagrade sada i veće nagrade 10 minuta kasnije. Za većinu odraslih, izbor je jasan. Izdržati kratkoročno iskušenje u potrazi za većim dugoročnim ciljem je ključno za funkcionisanje i dobrobit pojedinaca i društva.

Dok je čuveni „Marshmallov test“ koji je razvio psiholog sa Stanforda Valter Mischel 1960-ih, bio pionir velikog broja istraživanja o odloženom zadovoljstvu u zapadnoj populaciji, malo se zna o tome koliko dobro drugi zadaci mogu mjeriti sposobnost male djece da odlažu zadovoljstvo, posebno u azijskom kontekstu.

Studija pod nazivom „Odloženo zadovoljstvo predviđa ponašanje i akademske ishode: ispitivanje valjanosti paradigme izbora odlaganja zadovoljstva kod singapurske male dece“, koju su uradili dr Čen Luki i profesor Džin Jeung sa Medicinskog fakulteta NUS Iong Loo Lin, modifikovana i potvrdio drugačiji zadatak, nazvan paradigma izbora, za merenje kašnjenja zadovoljstva među singapurskom malom decom i ispitao faktore koji stoje iza razvoja odloženog zadovoljstva i njegovih longitudinalnih ishoda.

U paradigmi izbora, deci su istovremeno predstavljene opcije „sada“ i „kasnije“. Oni su birali između dobijanja manje nagrade odmah i dobijanja veće nagrade 10 minuta kasnije, tokom 9 testova. Rad je objavljen u časopisu Primenjena razvojna nauka.

Ova studija je bacila svetlo na razvoj samoregulacije među azijskom decom kako bi se rešio jaz u istraživanjima u ovoj oblasti, koja se pretežno fokusirala na klasični test sleza i zapadne populacije.

Nacionalno reprezentativni podaci korišćeni u ovoj studiji bili su deo Singapurske Longitudinalne studije ranog razvoja (SG-LEADS), koju je vodio profesor Ieung, a smešten je u Centru za istraživanje porodice i stanovništva na Fakultetu umetnosti i društvenih nauka NUS-a.

Kao moderna i bogata nacija sa visoko obrazovanom, multikulturalnom i multirasnom populacijom, Singapur služi kao korisna studija slučaja za vredne uvide u razvoj dece iz drugih azijskih društava sa sličnim karakteristikama.

Blizu 3.000 singapurske dece predškolskog uzrasta je testirano u dva talasa – prvo je procenjeno radno pamćenje dece, kašnjenje zadovoljstva indeksirano paradigmom izbora, kao i samokontrola dece koju su ocenili roditelji u svakodnevnom životu.

U drugom talasu dve godine kasnije se otprilike ista grupa dece proučava zbog akademskog postignuća i problema u ponašanju. Rezultati su bili interesantni — uzrast, pol i obrazovanje roditelja bili su faktori koji utiču na sposobnost malog deteta da odloži zadovoljstvo.

Utvrđeno je da su devojčice predškolskog uzrasta generalno nadmašile dečake predškolskog uzrasta tokom odlaganja zadatka izbora zadovoljstva. Dok su devojčice uglavnom donosile odluke orijentisane na budućnost sa 4 godine, dečaci su počeli da odlažu zadovoljstvo kasnije sa 5 godina.

Dr Čen i profesor Jeung su takođe otkrili da su deca roditelja sa nižim obrazovanjem počela da odlažu zadovoljstvo u starijoj dobi. Nalazi ukazuju na ulogu socio-ekonomskog okruženja u negovanju sposobnosti dece da odlažu zadovoljstvo tokom ranog detinjstva.

Podaci su dalje otkrili da deca koja pokazuju veću samoograničenost i spremnost da odlažu svoje zadovoljstvo u predškolskim godinama takođe imaju bolje radno pamćenje i samokontrolu, što je povezano sa boljim akademskim veštinama i manje problema u ponašanju i emocionalnim problemima dve godine kasnije.

Dr Čen je rekao: „Nalazi imaju praktične implikacije. Otkrili su da veća samoregulacija u ranom detinjstvu, uključujući veću sposobnost odlaganja zadovoljstva, napredniju radnu memoriju i jaču samokontrolu u svakodnevnom životu, može predvideti boljeg akademskog postignuća dece i pozitivnog razvoja ponašanja kasnije u životu.

„Naši nalazi naglašavaju važnost uključivanja samoregulacije u buduće intervencije i obrazovne programe.

„Od ključnog je značaja negovati emocionalnu, kognitivnu i bihevioralnu samoregulaciju dece tokom predškolskog uzrasta, kako bi se poboljšala njihova spremnost za školu i izgradila dobra osnova za njihovo socioemocionalno funkcionisanje i akademske veštine u formalnom školovanju“, dodala je ona.