Da li vannastavne aktivnosti uvek daju prednost deci? Istraživanja kažu da možda ne

Da li vannastavne aktivnosti uvek daju prednost deci? Istraživanja kažu da možda ne

U Kini postoji stara izreka: „Ne dozvolite da vaša deca izgube na startnoj liniji“. Ističe želju roditelja da ubrzaju rani razvoj svog deteta. Naročito poslednjih godina, roditelji su postali sve zabrinutiji za obrazovanje svoje dece, pa je trend podsticanja dece da učestvuju u vannastavnim aktivnostima od malih nogu. Ali da li je učešće u vannastavnim časovima uvek korisno za malu decu?

Nedavno je studija objavljena u Časopisu za školsku psihologiju otkrila da vannastavne aktivnosti ne poboljšavaju uvek veštine ili ponašanje deteta.

Studiju je vodio dr Likin Ren, vanredni profesor na Akademiji za buduće obrazovanje na Univerzitetu Ksi’an Jiaotong-Liverpool, Kina. Ona kaže: „Sposobnost dece da upravljaju i regulišu svoje ponašanje, kao i njihov odnos prema učenju, mogu uticati na ishod vannastavnih aktivnosti. A rezultat zavisi od obima aktivnosti, kao i od intenziteta – koliko često i koliko dugo oni uzeti učešće.“

Dr Ren kaže: „Primetio sam da mnogi roditelji ulažu značajnu količinu finansijskih sredstava svoje porodice u vannastavne aktivnosti za predškolsku decu. Stoga sam želeo da koristim naučna istraživanja kako bih istražio ulogu ovih aktivnosti u razvoju deteta i da li su one zaista potrebno za malu decu.“

Matematičke sposobnosti deteta su često glavna briga za kineske roditelje. Studija dr Rena je posmatrala kako vannastavne aktivnosti utiču na matematičke veštine kod 317 dece predškolskog uzrasta u Šangaju, u Kini, između tri i šest godina.

Tim je otkrio da uticaj vannastavnih aktivnosti na decu zavisi od nekoliko faktora, posebno od njihovih sposobnosti regulacije ponašanja i pristupa učenju.

Dr Ren objašnjava: „Osnovne veštine regulacije ponašanja uključuju fokusiranje i održavanje pažnje na zadacima, praćenje instrukcija, ugađanje nebitnih informacija i sprečavanje neprikladnih radnji. Pristupi učenju opisuju dečju inicijativu, upornost, radoznalost i motivaciju u situacijama učenja.

„Otkrili smo da za decu sa lošom regulacijom ponašanja ili manje pozitivnim pristupima učenju, aktivno učešće u širokom spektru aktivnosti može poboljšati njihove rane matematičke veštine.

„To može biti zato što deca sa slabijim veštinama samoregulacije zahtevaju strukturisano, organizovano i upravljano okruženje za učenje. Međutim, za decu sa dobrom regulacijom ponašanja ili pozitivnim pristupom učenju, efekti vannastavnih aktivnosti nisu značajni“, nastavlja dr Ren. .

Ona dalje elaborira: „U smislu intenziteta vannastavnih aktivnosti, za decu sa lošim veštinama samoregulacije, učešće u vannastavnim aktivnostima svakog dana dugo vremena šteti njihovom razvoju matematičkih sposobnosti.“

„Čak i za decu sa dobrim veštinama samoregulacije, pozitivni efekti se postepeno pretvaraju u negativne uticaje nakon dostizanja određenog vrhunskog nivoa učešća. U ovoj studiji, prag je bio 9,08 sati nedeljno. Međutim, ovaj prag se ne može koristiti kao definitivno smanjenje. -isključeno, jer je potrebno više studija da bi se razumelo da li je ovo reprezentativno za celu populaciju.“

Vredi napomenuti da je studija takođe otkrila da vannastavne aktivnosti imaju ograničen pozitivan uticaj na čitanje reči na kineskom kod dece i razumevanje rečnika. Dr Ren kaže: „Ovo može biti zbog različitih kognitivnih resursa potrebnih za matematiku i jezik, pri čemu matematika zahteva više formalnih postavki i intenziteta nastave, dok se razumevanje jezika više javlja u neformalnoj međuljudskoj komunikaciji.“

Dr Ren se nada da se roditelji neće preterano oslanjati na uticaj vannastavnih aktivnosti i izbegavati preteranu anksioznost za razvoj svoje dece. Dala je nekoliko predloga za roditelje.

„Ako otkrijete da vaše dete ima loše veštine samoregulacije, možete mu dozvoliti da isproba veći izbor vannastavnih aktivnosti kako bi pronašao svoja interesovanja“, kaže ona. „Takođe se možete uključiti u obrazovne aktivnosti koje uključuju više porodice kako biste povećali interakciju sa svojom decom.

Ona takođe napominje: „Odnos između angažovanja dece u obrazovnim aktivnostima i akademske spremnosti varira u zavisnosti od njihove samoregulacije i pristupa učenju. Zbog toga bi instruktori vannastavnih aktivnosti trebalo da koriste razvojno odgovarajuće metode za pružanje obrazovnih aktivnosti za malu decu, kao što je kreiranje interaktivna okruženja koja reaguju i omogućavaju fleksibilnost u prilagođavanju nastavnog plana i programa.

„Dizajneri obrazovnih aktivnosti treba da uzmu u obzir individualne karakteristike svakog deteta kako bi osigurali da svako dete ima koristi od učešća“, kaže dr Ren.

Iako se trenutna istraživanja uglavnom fokusiraju na vannastavne obrazovne aktivnosti, nalazi ove studije takođe imaju važne implikacije na škole.

Dr Ren kaže: „U Kini mnoge aktivnosti u ranom detinjstvu pružaju komercijalne organizacije, što povećava troškove i vreme putovanja za porodice.“

„Većina dece u Kini danas je preopterećena. Možda bi deci trebalo dozvoliti više slobodnog vremena umesto da moraju da prisustvuju strukturiranijim aktivnostima.“