Studija otkriva da neurološki simptomi nisu direktan rezultat infekcije mozga SARS-CoV-2

Studija otkriva da neurološki simptomi nisu direktan rezultat infekcije mozga SARS-CoV-2

Naučnici još uvek nisu sigurni kako nastaju neurološki simptomi kod COVID-19. Da li je to zato što SARS-CoV-2 inficira mozak? Ili su ovi simptomi posledica upale u ostatku tela? Studija Charite—Universitatsmedizin Berlin sada je pružila dokaze koji podržavaju potonju teoriju. Objavljeno je u časopisu Nature Neuroscience.

Glavobolje, problemi sa pamćenjem i umor samo su neki od neuroloških uticaja koji nastaju tokom infekcije virusom korona i mogu da traju i nakon akutnog perioda. Čak i na početku pandemije, istraživači su pretpostavili da bi uzrok mogla biti direktna infekcija mozga.

„I mi smo to na početku uzeli kao našu hipotezu. Ali do sada nije bilo jasnih dokaza da koronavirus može opstati u mozgu, a kamoli da se razmnožava“, objašnjava dr Helena Radbruch, šefica radne grupe za hroničnu neuroinflamaciju na Odeljenju za neuropatologiju u Šarite.

„Za to bismo morali da pronađemo dokaze o netaknutim virusnim česticama u mozgu, na primer. Umesto toga, indikacije da bi koronavirus mogao da zarazi mozak potiču iz indirektnih metoda testiranja, tako da nisu sasvim ubedljive.“

Prema drugoj hipotezi, neurološki simptomi bi umesto toga bili neka vrsta nuspojave snažnog imunološkog odgovora koji telo koristi da bi se odbranilo od virusa. Prethodne studije su dale naznake da bi to mogao biti slučaj. Trenutna Charite studija sada potkrepljuje ovu teoriju sa detaljnom molekularnom biologijom i anatomskim rezultatima autopsija.

Za ovu studiju, tim istraživača je analizirao različite oblasti mozga kod 21 osobe koja je umrla u bolničkim uslovima, obično na intenzivnoj nezi, zbog teške infekcije virusom korona. Poređenja radi, istraživači su proučavali devet pacijenata koji su umrli od drugih uzroka nakon lečenja na intenzivnoj nezi.

Prvo su pogledali da li tkivo pokazuje bilo kakve vidljive promene i tražili su bilo kakve indikacije koronavirusa. Zatim su sproveli detaljnu analizu gena i proteina kako bi identifikovali specifične procese koji su se odigrali unutar pojedinačnih ćelija.

Kao i drugi timovi istraživača pre njih, naučnici iz Šarite su u nekim slučajevima pronašli genetski materijal koronavirusa u mozgu. „Ali nismo pronašli neurone zaražene SARS-CoV-2“, napominje Radbruch. „Pretpostavljamo da su imune ćelije apsorbovale virus u telu, a zatim otputovale u mozak. One i dalje nose virus, ali on ne inficira ćelije mozga. Dakle, koronavirus je napao druge ćelije u telu, ali ne. sam mozak“.

Ipak, istraživači su primetili upadljive promene u molekularnim procesima u nekim ćelijama mozga kod onih zaraženih COVID-19: na primer, ćelije su pojačale signalni put interferona, koji se obično aktivira tokom virusne infekcije.

„Neki neuroni očigledno reaguju na upalu u ostatku tela“, kaže prof. Kristijan Konrad, šef radne grupe za inteligentno snimanje na berlinskom institutu za zdravlje u Šarite (BIH) i jedan od glavnih istraživača u studiji, zajedno sa Radbruhom.

„Ova molekularna reakcija bi mogla biti dobro objašnjenje za neurološke simptome koje vidimo kod pacijenata sa COVID-19. Na primer, neurotransmiteri koje emituju ove ćelije u moždanom stablu mogu izazvati umor. To je zato što je moždano stablo dom grupa ćelija koje kontrolišu pogon, motivacija i raspoloženje.“

Reaktivne nervne ćelije su pronađene prvenstveno u onome što je poznato kao jezgra vagusnog nerva. To su nervne ćelije koje se nalaze u moždanom stablu koje se prostiru sve do organa kao što su pluća, creva i srce.

„Pojednostavljeno, naše tumačenje naših podataka je da vagusni nerv ‘oseća’ inflamatorni odgovor u različitim organima tela i reaguje na njega u moždanom stablu – bez ikakve stvarne infekcije moždanog tkiva“, objašnjava Radbruch. „Preko ovog mehanizma, upala se širi iz tela u mozak na način, što može poremetiti funkciju mozga.

Reakcija neurona na upalu je privremena, što pokazuje poređenje ljudi koji su umrli tokom akutne infekcije koronavirusom sa onima koji su umrli najmanje dve nedelje nakon toga. Molekularne promene su najočitije tokom faze akutne infekcije, ali se nakon toga ponovo normalizuju – barem u velikoj većini slučajeva.

„Mislimo da je moguće da ako upala postane hronična, to može biti ono što uzrokuje neurološke simptome koji se često primećuju kod dugog COVID-a kod nekih ljudi“, kaže Konrad. Da bi pratio ovu sumnju, tim istraživača sada planira da detaljnije prouči molekularne potpise u cerebralnoj tečnosti dugih pacijenata sa COVID-om.