U poslednje vreme raste zabrinutost zbog štetnosti takozvanih ‘večnih hemikalija’, a istraživanja su povezala neke od ovih supstanci sa slabijim kostima kod dece. Per- i polifluoroalkilne supstance (PFAS) su dobile ovaj nadimak jer se veoma dugo zadržavaju u životnoj sredini. Koriste se u proizvodnji i drugim industrijama decenijama, a praktično ih je nemoguće izbeći.
U novoj studiji, istraživači iz SAD-a i Kanade analizirali su zdravstvene podatke 218 dece tokom odrastanja, ispitujući nivoe nekoliko PFAS u njihovoj krvi: perfluoroheksanski sulfonat (PFHxS), perfluorooktanski sulfonat (PFOS), perfluorooktanska kiselina (PFOA) i perfluorononanska kiselina (PFNA).
Istraživači su uporedili ove nivoe u određenim godinama sa merenjima gustine kostiju na različitim delovima skeleta dece. Podaci su pokazali povezanost između PFOA i niže gustine kostiju podlaktice u 12. godini. Za ostale supstance, povezanosti sa gustinom kostiju varirale su u zavisnosti od vremena izlaganja, što sugeriše da je starost važan faktor u tome koliko PFAS može biti štetan.
„Rezultati dodatno potvrđuju da izlaganje PFAS tokom ranog života može imati dugoročne zdravstvene posledice, naglašavajući važnost napora da se smanji zagađenje u vodi za piće i potrošačkim proizvodima,“ izjavila je epidemiologinja Džesi Bakli sa Univerziteta Severna Karolina.
Među drugim otkrićima istraživača je i to da je povezanost između viših nivoa PFAS i niže gustine kostiju bila jača kod devojčica, što je nalaz koji buduće studije mogu detaljnije istražiti. Ova studija je posmatračka, što znači da istraživači nisu direktno intervenisali, i stoga ne dokazuje direktnu uzročnost.
Ipak, pronađene povezanosti su dovoljno značajne da sugerišu veze između PFAS i gustine kostiju, što zahteva dalja istraživanja. Razlika između najviših i najnižih nivoa PFAS može značiti otprilike 30% veću šansu za prelome kostiju, procenjuju istraživači, iako je to samo procena.
Kao što su prethodne studije istakle, niža gustina kostiju u mladosti povezana je sa većim rizikom od preloma kostiju i stanja kao što je osteoporoza dok ljudi odrastaju. Sledeće pitanje je šta bi moglo biti iza ove povezanosti. Istraživači ukazuju na ranija istraživanja koja povezuju nekoliko različitih tipova PFAS sa poremećajem vitamina D, što bi moglo objasniti neke od mehanizama koji su u igri.
Vitamin D je jedna od mnogih supstanci koje su telu potrebne za pravilno formiranje kostiju, a iako je ova studija obuhvatila decu do 12 godina, to je ključno vreme za biološki rast i razvoj. „Naši nalazi sugerišu da smanjenje izlaganja PFAS tokom ključnih razvojnih perioda može podržati zdravije kosti tokom života,“ kaže Bakli.
PFOA je uobičajen PFAS jer se široko koristi u tekstilu, elektronici i sredstvima za čišćenje. Kako su mnoga istraživanja sada povezala ovu hemikaliju sa zdravstvenim štetnostima, njena upotreba je globalno zabranjena prema Stokholmskoj konvenciji, ali ostaje prisutna u životnoj sredini.
