Prvo su razmatrali kako bilo koji organski materijal, bez obzira na poreklo, mora preživeti putovanje kroz svemir. Pored šoka i traume izazvane udarom, tu su i ekstremne temperature, zračenje i vakuum svemira. Ipak, kompjutersko modelovanje i studije meteorita pronađenih na Zemlji pokazali su da organski materijal može preživeti izbacivanje i međupalnetarni transfer.
Tim je izračunao ukupan broj bolida isporučenih sa Zemlje ili Marsa u oblake Venere. Otkrili su da je stotine milijardi „ćelija“ moglo biti preneseno sa Zemlje u oblake Venere, dok bi stotine milijardi moglo ostati potencijalno održivo. Najbolja procena njihovog modela bila je da se oko 100 ćelija raspršuje u oblacima Venere godišnje, dok je 20 milijardi ćelija moglo biti preneseno sa Zemlje u poslednjih milijardu godina.
Iako tim priznaje da njihov model ne obuhvata svaki detalj interakcije bolida i atmosfere, pokazuje da je panspermija između Zemlje i Venere moguća. Stoga, ako buduća astrobiološka misija pronađe život u oblacima Venere, postoji šansa da je potekao sa Zemlje.
