Svemir je mesto gde zvuk ne može putovati, jer čestice nisu dovoljno guste da prenose zvučne talase. Kada bi se neko driftovao kroz vakuum svemira, trenutci pre smrti bili bi potpuno tihi. Međutim, to ne znači da ne možemo doživeti svemir kroz zvuk.
Naučnici su razvili različite metode za prevođenje kosmičkih signala u zvučne pejzaže koji su divlji, neobični i naučno vredni. Na primer, NASA-ina sonifikacija podataka direktno prevodi slike u zvuk, pretvarajući svetlosne tačke u muzičke note.
Osim toga, talasi u plazmi ili gravitacione talasne ripples mogu se mapirati u čujne frekvencije. Svako telo u Sunčevom sistemu proizvodi svoj jedinstveni zvučni pejzaž, a naučnici su procenili da bi Sunce, kada bi zvuk mogao da se prenosi, zvučalo kao konstantan huk od oko 100 decibela.
Prvi zvuci iz svemira zabeležio je astronom Karl Guthe Jansky 1933. godine. Njegov rotirajući radio teleskop, nazvan „Jansky’s Merry-Go-Round“, otkrio je radio emisiju iz srca galaksije Mlečni put.
Prevođenje ovih podataka u audio frekvencije nije samo zabava; to pruža drugačiji način pristupa i doživljavanja podataka. Uz malo tehnološke veštine, možemo otvoriti svoja ušesa ka kosmosu i doživeti svemir na potpuno nov način.
