Oči su često prvi deo lica koji primetimo kod nekoga. Njihova boja može izazvati znatiželju ili prepoznatljivost pre nego što izgovorimo i jednu reč. U svetu, ljudske oči dolaze u širokom spektru boja, pri čemu smeša dominira, posebno u Africi i Aziji.
Plave oči su najčešće u severnoj i istočnoj Evropi, dok su zelene najređe, prisutne kod samo 2% svetske populacije. Oči boje lešnika dodaju još više raznolikosti, često se menjajući između zelene i smeđe u zavisnosti od svetlosti.
Razlike u boji očiju leže u irisu, obojenom prstenu tkiva oko zenice. U njemu, pigment melanin igra ključnu ulogu. Smeđe oči sadrže visoku koncentraciju melanina, dok plave oči imaju vrlo malo melanina, a njihova boja dolazi od raspršenja svetlosti unutar irisa.
Zelene oči su rezultat ravnoteže između melanina i raspršenja svetlosti. Oči boje lešnika su još složenije, sa neujednačenom distribucijom melanina koja stvara mozaik boja. Genetika boje očiju je takođe fascinantna, jer više gena doprinosi njenom određivanju.
Boja očiju se menja tokom vremena. Mnogi novorođenčad evropskog porekla rađaju se sa plavim ili sivim očima zbog niskih nivoa melanina. Kako pigment postepeno raste, plave oči mogu preći u zelene ili smeđe.
Na kraju, heterohromija, kada su oči različitih boja, je retka, ali upečatljiva pojava. Poznate ličnosti poput Kejt Bosvort i Mile Kunis su primeri. U svakom slučaju, boja očiju je više od genetske karakteristike; ona nas povezuje i priča jedinstvene priče o identitetu i ljudskosti.
