Nedavna istraživanja Instituta za psihijatriju, psihologiju i neuroznanost (IoPPN) na King’s College London, u saradnji sa Mayo Clinic i UNEEG medical, pokazala su da elektronski uređaj postavljen ispod kože može efikasno pratiti epilepsiju. U studiji objavljenoj u časopisu Epilepsia, istraživači su dokazali da se napadi mogu pratiti u kućnom okruženju, što omogućava lekarima pristup podacima koji bi mogli značajno uticati na buduće lečenje epilepsije.
Praćenje epileptičnih napada tokom vremena je izazovno i oslanja se na subjektivno vođenje dnevnika od strane pacijenata. Ovaj format je nepouzdan, jer ljudi sa epilepsijom mogu doživeti napade a da toga nisu svesni, zbog oštećenja svesti i gubitka pamćenja, ili mogu pogrešno protumačiti simptome kao napade. Ovo je posebno važno za one sa epilepsijom otpornih na lečenje, koji imaju kontinuirane napade uprkos terapiji lekovima.
Novi subkutani elektroencefalografski (sqEEG) sistemi, koji se sastoje od malog elektroda postavljenog ispod kože, predloženi su kao rešenje za prevazilaženje ovog izazova, ali do sada nije testirana njihova izvodljivost, prihvatljivost i klinička korisnost. SqEEG je miniaturizovani EEG uređaj sa veštačkom inteligencijom za praćenje pacijenata sa epilepsijom u stvarnom vremenu. Uređaj je veličine britanske novčanice od jednog funta i ima mali kabl od 10 cm.
Uređaj se postavlja lokalnom anestezijom iza uha ispod kože, a kabl se usmerava ka mestu gde se očekuju napadi. SqEEG bežično komunicira sa spoljnim uređajem za snimanje koji je pričvršćen lepljivom podlogom iza uha i fiksiran magnetom ili kopčom, omogućavajući lekarima i istraživačima pristup podacima.
U ovoj studiji učestvovalo je 10 odraslih osoba sa epilepsijom otpornih na lečenje iz King’s College Hospital i St. George’s University Hospital. Od njih se tražilo da zabeleže što više podataka tokom 15 meseci, dok su takođe vodili dnevnik napada i pratili svoje zdravlje putem nosivog uređaja za praćenje fizičke aktivnosti.
Tokom istraživačkog perioda prikupljeno je skoro 72.000 sati podataka o moždanim talasima, zabeleženih 754 napada. Učesnici su uglavnom izjavili da je implantat bio prihvatljiv i neupadljiv, pri čemu je polovina njih beležila više od 20 sati dnevno. Istraživači su analizirali podatke i napravili nekoliko ključnih zapažanja, otkrivajući da su učesnici ispravno zabeležili samo 48% svojih epizoda.
Profesor Mark Richardson, Paul Getty III profesor epilepsije na King’s IoPPN i glavni autor studije, naglasio je važnost pristupa najboljim mogućim tretmanima za pacijente sa epilepsijom otpornih na lečenje. On je istakao da je njihovo istraživanje pružilo vitalnu alternativu oslanjanju na samoprocenjene epizode, jer je mali uređaj ispod kože mogao preciznije detektovati napade nego sami učesnici.
