Studentski protesti koji potresaju Srbiju od novembra 2024. godine predstavljaju najautentičniji i najpostojaniji oblik građanskog otpora u poslednjih dvadeset godina. Oni nisu politički instruisani, nemaju formalne lidere, niti su deo partijske borbe – upravo zato su tako moćni. Pokrenuti kao odgovor na tragediju u Novom Sadu, gde je u urušavanju nadstrešnice poginulo 15 ljudi, uključujući i studente, ovi protesti su prerasli u širi pokret protiv sistemske nepravde, korupcije i autoritarne vladavine.
Snaga studentskog bunta leži u njegovoj moralnoj čistoti i društvenoj širini. To je pokret koji odbacuje nasilje, ali i pasivnost. Umesto agresije – tišina. Umesto ideologije – zahtev za odgovornošću. Umesto vođa – plenumi i konsenzus. Studenti na ulicama šalju jasnu poruku da neće pristati na društvo u kojem se životi gube zbog nečijih tendera i političke pohlepe. Njihovi zahtevi su konkretni: objavljivanje svih dokumenata u vezi sa nesrećom, odgovornost svih nadležnih, reforma sistema javnih nabavki, slobodni mediji, nezavisno pravosuđe i uslovi za fer izbore.
Cilj ovog pokreta nije smena jednog čoveka, već duboka promena načina na koji funkcioniše država. Studenti ne žele da budu deo zemlje u kojoj institucije ćute, a građani nemaju gde da potraže pravdu. Oni traže društvo u kojem ministar snosi odgovornost, sudija ne prima naređenja iz stranke, a televizija izveštava istinito. Njihova borba je borba za minimum normalnosti, a njihova ustrajnost svedoči o tome koliko im je stalo da ta normalnost postane stvarnost.
Perspektive studentskog pokreta zavisiće od njegove sposobnosti da zadrži integritet, da se širi i umrežava sa drugim delovima društva – sindikatima, nevladinim organizacijama, slobodnim medijima, akademskom zajednicom. Ako u tome uspeju, mogu izgraditi širi front za demokratsku obnovu Srbije. Ako ostanu dosledni principima koje su do sada pokazali – nenasilju, otvorenosti i jasnoći ciljeva – biće teško marginalizovani ili ugušeni.
U vremenu kada je politička scena u velikoj meri kompromitovana, upravo studenti vraćaju veru u mogućnost promene. Njihov otpor podseća da demokratija nije fraza, već praksa; da sloboda nije data, već izborena; da budućnost ne dolazi odozgo, već se gradi odozdo – s ulice, sa fakulteta, iz učionice, sa trga. Snaga studentskog protesta u Srbiji danas nije samo u brojevima, već u tome što ruši strah, vraća dostojanstvo i pokazuje da građanska odgovornost još uvek živi.
