Sporazumi Crne Gore sa UAE mogu ozbiljno ugroziti prirodu i životnu sredinu

Sporazumi Crne Gore sa UAE mogu ozbiljno ugroziti prirodu i životnu sredinu

Stručnjaci upozoravaju na moguće posledice realizacije sporazuma koje je Crna Gora potpisala sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Usvajanje Prostornog plana Crne Gore otvorilo je put za betonizaciju zaštićenih područja. Kritike na račun ovog plana ne prestaju, a zabrinutost raste.

Sporazumi koje je Crna Gora nedavno potpisala sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) mogu imati ozbiljne posledice po prirodu, upozoravaju stručnjaci. Realizacija Sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina može dovesti do trajnih posledica po životnu sredinu, koje su trenutno teško uočljive, ističe Ksenija Medenica iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP).

Iako sporazum ne precizira konkretne lokacije, ta neodređenost dodatno zabrinjava. Investitori bi mogli da biraju prostore od strateškog i ekološkog značaja, a potencijalne lokacije uključuju Veliku plažu, Buljaricu, Jaz, Hajlu, Bjelasicu i Sinjajevinu, od kojih su neki zaštićeni na nacionalnom nivou.

Velika plaža je ključna ekološka zona sa bogatim biodiverzitetom. Medenica upozorava da bi infrastrukturni zahvati mogli dovesti do nepopravljivog gubitka prirodnih resursa i da su u suprotnosti sa zakonima i međunarodnim obavezama o zaštiti prirode.

PPCG je posebno zabrinjavajući za Buljaricu, gde se planira urbanizacija, uprkos tome što je u tekstu Plana navedena kao prostor od izuzetne važnosti za očuvanje prirode. Ova prenamena zemljišta može otvoriti vrata masovnoj urbanizaciji i uništavanju staništa.

Ranije su se pojavile sumnje da je ova prenamena urađena bez adekvatne procedure, s obzirom na interesovanje investitora iz UAE. Premijer Milojko Spajić i investitor Mohamed Alabar izrazili su želju za gradnjom u Buljarici, što dodatno komplikuje situaciju.

Sporazum ne sadrži klauzule koje bi Crnoj Gori omogućile autonomiju nad projektima koje UAE planira. Ova klauzula, poznata kao „pravo na regulisanje“, štiti interese države u kojoj se investira, a njen izostanak može dovesti do ozbiljnih problema po životnu sredinu.