Globalni gubitak genetske raznolikosti postaje alarmantan problem u mnogim vrstama, naročito među pticama i sisarima, pokazuju novi rezultati istraživanja. Naučnici su analizirali više od 80.000 naučnih studija iz poslednjih trideset godina, koji pokazuju da su ekološke promene, prirodne katastrofe, bolesti i ljudske aktivnosti kao što su lov i seča šuma uzrokovali smanjenje genetske raznolikosti u populacijama širom sveta.
Genetska raznolikost je ključna za prilagodljivost i preživljavanje vrsta, jer omogućava veću otpornost na promene u okolini, kao što su klimatske promene i nove bolesti. Na primer, kada su u pitanju morski toplotni talasi, genetska raznolikost u populacijama kao što je Zlatni Kelp omogućava preživljavanje onih pojedinaca koji imaju mutacije otporne na topliju vodu.
Naučnici ističu da se očuvanje i obnova genetske raznolikosti mogu postići različitim strategijama, među kojima je najvažnija dopuna populacija novim jedinkama. Ovo može smanjiti negativne efekte inbreedinga u malim i izolovanim populacijama, kao što je to slučaj sa pticama na Novom Zelandu, gde je premještanje ptica između izolovanih ostrva povećalo genetsku raznolikost.
Druge strategije uključuju restauraciju ekosistema, smanjenje broja štetnih ili invazivnih vrsta, i pažljivo planiranje kada je u pitanju uvođenje novih populacija na nova staništa. Iako su rezultati izmešani, primena ovih strategija daje nadu da će se povećati otpornost vrsta na globalne izazove.
Naučnici pozivaju na prepoznavanje važnosti genetske raznolikosti u biološkom očuvanju, jer ona pruža temelj za opstanak vrsta u svetu koji se brzo menja. Ove strategije ne samo da pomažu u zaštiti ugroženih vrsta, već i u očuvanju biološke ravnoteže na svim nivoima života na Zemlji.
