Međunarodna studija je istraživala uzroke i uticaja razarajuće poplavne katastrofe u Himalaje u oktobru 2023. godine, koja je uništila velike površine i okolinu reke Teeste u Sikkimu, Indija.
Istraživački tim iz devet zemalja, uključujući istraživače sa Univerziteta u Cirihu (UZH), analizirao je složene upravljačke programe, uzroke i posledice ove kaskade od poplave i rekonstruisali tačno vreme svog početka.
3. oktobra 2023. godine, otprilike 14,7 miliona kubičnih metara zamrznutog morajničkog materijala srušilo se u jezero Južno Lhonak, pokreće tsunami poput talasa nalik na 20 metara. Naredni ledeno jezero ošinjiv je prekršio Morajnji i oslobodio se oko 50 miliona kubnih metara vode dovoljno dovoljno da napune 20.000 bazena veličine olimpijskog veličine.
Poplava je uzrokovala masivnu štetu dolinom dužine 385 kilometara, pranje oko 270 miliona kubnih metara sedimenta i prenošena infrastrukturu kao što su hidroelektrane na reci Teeste. Najmanje 55 ljudi je ubijeno, a još 70 godina je prijavljeno.
„Ovaj događaj je sjajan podsetnik o ranjivosti visokih planinskih regiona na efekte klimatskih promena“, kaže Christian Huggel, koautor studije i šef životne sredine i grupe za istraživanje klime na UŽH. „Opuštanje permafrosta i nestabilnost stene, leda i moraine struktura predstavljaju glavne rizike.“
Koristeći vrhunske naučne metode, istraživači su detaljno analizirali dinamiku i efekte poplavne katastrofe. Satelitske slike visoke rezolucije, digitalni modeli za nadmorske visine i numeričke simulacije pružili su detaljnu obnovu događaja.
Seizmički podaci pomogli su istraživačima da odrede tačno vreme urušavanja Morajnice, dok geomorfološke analize kvantifikovale su zapreminu vode i sedimenta. Kombinacija satelitske tehnologije i fizičkih modela pružila je sveobuhvatnu sliku katastrofe i njegove dalekosežne posledice.
„Upotreba podataka o daljinskim osjećajima visoke rezolucije bila je presudna za razumevanje složenih procesa i kaskadnih efekata poplave detaljno,“ objašnjava prvi autor Ashim Sattar, bivšeg postdoktorskog istraživača u UŽH-u i sada je docent na Indijskom institutu za tehnologiju u BhubanesVAR-u. „Saradnja između istraživača iz različitih disciplina bila je ključna u toku u potpunosti u potpunosti u potpunosti.“
Poplava ne samo da je uništila infrastrukturu, uključujući pet hidroelektrana, već je takođe izazvala masovnu eroziju i sedimentaciju, sa ozbiljnim posledicama za poljoprivrednike i lokalne poslove.
„Naši nalazi ističu hitnu potrebu za sistemima ranog upozoravanja i međunarodna saradnja da se bave takvim izazovima“, naglašava Sattar. Studija takođe pokazuje da je nestabilnost moraina bila evidentna godina pre događaja, sa promjenama do 15 metara godišnje. Ovo podvlači potrebu za koordiniranim nadgledanjem kritičnih visokih planinskih područja i daljim preventivnim merama koje su mogle ublažiti štetu.
Istraživači naglašavaju da će slične katastrofe vjerovatno postati češći u budućnosti jer porast temperature povećavaju rizik od ispada ledenog jezera. „Slučaj jezera Južnog Lhonaka podsetilac je da uzmete klimatske rizike u planinskim regionima širom sveta,“ kaže Huggel.
Sattar dodaje: „Potreban nam je bolje modeliranje i procena rizika, kao i robusne strategije prilagođavanja, da bi se umanjile buduće katastrofe.“
Tim takođe poziva na jači regulisanje razvoja hidroelektrane u oblastima visokog rizika, bolje nadgledanje ledenih jezera i integraciju sistema ranog upozoravanja. Studija pruža važne uvide koje mogu pomoći da se poboljšaju lokalne zajednice za rastuće izazove klimatskih promena.
