Poznato je da mikroglija igra važnu ulogu u Alchajmerovoj bolesti, ali šta tačno rade ostaje misterija. Naučnici u laboratoriji Bart De Strooper u VIB-KU Leuven centru za mozak i bolesti otkrili su različite uloge mikroglije u Alchajmerovoj bolesti u različitim stadijumima bolesti. Njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu Nature Communications.
Mnogi geni rizika za Alchajmerovu bolest ukazuju na centralnu ulogu mikroglije, ćelija makrofaga koje deluju kao jedan od glavnih metoda imunološke odbrane u centralnom nervnom sistemu. Ipak, kako oni tačno igraju ulogu u bolesti, naučnicima je ostalo nejasno.
„Uloga mikroglije u Alchajmerovoj bolesti bila je zbunjujuća za istraživače zbog kontradiktornih nalaza prošlih studija“, kaže Nora Baligač, prvi autor rada i dr. istraživač u laboratoriji De Strooper, objašnjava. „Neki su pretpostavili da mikroglija čisti amiloid-β (Aβ) plakove – biološki potpis Alchajmerove bolesti – iz mozga, dok su drugi bili uvereni da je mikroglija uključena u širenje Aβ u različite delove mozga.“
Zbog ovog neslaganja, istraživači u laboratoriji De Strooper pretpostavili su da uloga mikroglije u Alchajmerovoj bolesti može zavisiti od stadijuma bolesti. Da bi ovo testirali, koristili su lek da oduzmu mikrogliju iz mozga modela Alchajmerovih miševa, i pre i posle formiranja Aβ plakova.
Otkrili su da kada se mikroglija iscrpi pre nego što su plakovi bili prisutni, manje plakova se formira u mozgu ovih miševa. Ovo sugeriše da kada je mikroglija prisutna u ranoj fazi, ona je uključena u stvaranje plakova u mozgu. Međutim, kada je mikroglija iscrpljena nakon formiranja plakova, plakovi su postali kompaktniji i manje patologije je primećeno u neuronima.
„Iz ovih eksperimenata smo zaključili da mikroglija zaista ima različite funkcije u različitim stadijumima bolesti: u ranim stadijumima imaju „dobru“ ulogu, au kasnijim fazama „lošu““, kaže Baligač. „Ali nismo se tu zaustavili – takođe smo bili radoznali da znamo zašto mikroglija radi različite stvari u različitim stadijumima Alchajmerove bolesti.“
Kada su pročitali postojeće istraživanje na ovu temu, tim je otkrio da u ranim stadijumima bolesti mikroglija još nije aktivirana. U ranim stadijumima, oni su uglavnom homeostatski i aktiviraju se tek kasnije u bolesti. Verovali su da bi ove homeostatske mikroglije mogle biti one odgovorne za širenje plakova, dok bi one aktivirane mogle biti one odgovorne za njihovo zbijanje.
Da bi ovo testirala, laboratorija je transplantirala ljudsku mikrogliju u Alchajmerov mišji model. Ove ljudske mikroglije su sadržale gen rizika koji sprečava mikroglije da reaguju i da se aktiviraju, čineći ih homeostatskim. Istraživači su otkrili da je u modelima Alchajmerovih miševa sa homeostatskom mikrogijom bilo više i većih plakova u mozgu, pored više patoloških neurona.
„Naša studija potvrđuje da homeostatska mikroglija igra štetnu ulogu na početku Alchajmerove bolesti, izazivajući više plakova, dok aktivirana mikroglija može da pruži zaštitnu ulogu kasnije kod Alchajmerove bolesti“, Bart De Strooper, vođa grupe u VIB-KU Leuven centru za istraživanje mozga i bolesti, zaključuje. „Ovi nalazi pojašnjavaju suprotstavljene izveštaje, potvrđuju mikrogliju kao ključne pokretače amiloidne patologije i postavljaju pitanja o optimalnim terapijskim strategijama za bolest.“
