Šta učiniti sa svom plastikom koja zagađuje okeane, zalihe hrane, čak i naša tela?
To je pitanje na koje delegati iz 175 zemalja pokušavaju da odgovore ove nedelje u Busanu, u Južnoj Koreji, gde je u toku peta i poslednja runda pregovora za sporazum pod vođstvom Ujedinjenih nacija koji bi regulisao pun životni ciklus plastike, uključujući proizvodnja, projektovanje i odlaganje.
Mnogi su se nadali da će inicijativa, koja je započeta pre dve godine, rezultirati najvažnijim ekološkim sporazumom od Pariskog sporazuma o klimi 2016.
Ipak, tokom četiri runde pregovora, pojavile su se oštre podele, izazivajući zabrinutost da će se sednica u Busanu završiti razvodnjenim sporazumom koji je daleko od tih ambicioznih ciljeva.
Najveća neslaganja su usredsređena na to da li ugovor treba da se fokusira na smanjenje ukupne proizvodnje plastike ili je dovoljno samo da se poboljša praksa recikliranja.
U međuvremenu, posvećenost SAD, koje su jedan od najvećih svetskih proizvođača plastičnog otpada, dovedena je u sumnju nakon ishoda predsedničkih izbora.
Čak i pre nego što je sastanak počeo u ponedeljak, južnokorejski ministar životne sredine Kim Van-sup pokušavao je da vrati očekivanja, rekavši novinarima: „Verujem da bi možda bilo realnije sprovoditi postepene mere.
Evo šta treba da znate o problemu i naporima da ga rešite:
Malo je onih koji se ne slažu da je nivo zagađenja dostigao alarmantne visine.
Između 2000. i 2019. godišnja proizvodnja plastike se udvostručila na 460 miliona tona. Očekuje se da će do 2040. godine dostići 736 miliona tona, navodi Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj.
Veoma malo svetskog plastičnog otpada — od čega polovina potiče od plastike za jednokratnu upotrebu, kao što su ambalaža, slamke i pribor za jednokratnu upotrebu — se reciklira. Samo 9% od 353 miliona tona plastike odbačenih u 2019. reciklirano je.
Ta cifra je još niža u SAD, gde svaka osoba generiše u proseku 487 funti plastičnog otpada svake godine: Samo 4% je reciklirano 2019. godine, a većina je spaljena ili bačena na deponije.
Pošto se ne biološki razgrađuje, veliki deo plastike koju bacimo na kraju iscuri u okolinu kao mikroplastika, sitne čestice manje od 5 milimetara koje su pronađene u vodi, hrani, pa čak i u ljudskim placentama.
Iako efekti na ljudsko zdravlje tek počinju da se proučavaju, jedna studija u časopisu Nev England Journal of Medicine povezala je mikroplastiku u određenim krvnim sudovima sa povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti.
„Naš svet se davi u plastičnom zagađenju“, rekao je generalni sekretar UN Antonio Guteres u video poruci delegatima u ponedeljak.
„Do 2050. u okeanu bi moglo biti više plastike nego ribe. Mikroplastika u našim krvotocima stvara zdravstvene probleme koje tek počinjemo da shvatamo.“
Istraživanja sugerišu da još nije kasno za akciju.
Rad objavljen u časopisu Science otkrio je da bi samo četiri politike mogle da „smanje neispravan plastični otpad za 91 odsto i bruto emisije stakleničkih gasova povezanih sa plastikom za jednu trećinu“.
Dva najefikasnija: 40% minimalnog sadržaja recikliranog materijala za nove plastične proizvode, nakon čega sledi ograničenje nove proizvodnje plastike, pored poreza na potrošnju plastike i povećanog ulaganja u sisteme upravljanja otpadom.
Otkrijte najnovije u nauci, tehnologiji i prostoru sa preko 100.000 pretplatnika koji se oslanjaju na Phis.org za dnevne uvide.
Prijavite se za naš besplatni bilten i dobijajte novosti o otkrićima,
inovacije i istraživanja koja su važna – dnevno ili nedeljno.
Najnerešivija pitanja su takođe bila i najkritičnija: ko će za šta platiti i da li će ugovor postaviti obavezne granice proizvodnje ili će omogućiti zemljama da postave i pridržavaju se svojih dobrovoljnih ciljeva.
Siromašnije zemlje, poput malih ostrvskih država u Pacifiku, pozivaju svoje bogatije kolege da snose veći deo finansijskih troškova otpada koji uglavnom proizvode razvijene ekonomije, ali završava na njihovim obalama.
UN procenjuju da bi mere za borbu protiv plastike koštale 1,64 biliona dolara do 2040.
S druge strane, nacije kao što su Saudijska Arabija i Rusija, čije ekonomije zavise od fosilnih goriva koja obezbeđuju sastojke za plastiku, protive se obaveznim ograničenjima proizvodnje, zalažući se umesto toga za fokusiranje na reciklažu i upravljanje otpadom.
I dok su zemlje, uključujući Ruandu i Britaniju, izdale obećanje pozivajući na jasna ograničenja u proizvodnji nove plastike, zemlje koje proizvode fosilna goriva insistirale su da stranama treba dozvoliti da postavljaju svoje dobrovoljne ciljeve.
„Odbacujemo sve predloge koji nameću neopravdano opterećenje industrijama“, rekla je Saudijska Arabija u svom uvodnom saopštenju u ponedeljak, zalažući se za „rešenja za reciklažu, a ne za nametanje rigidnih i isključujućih politika“.
Pozivajući se na „taktiku odlaganja“ zemalja u ovom taboru, Virginijus Sinkevičijus, šef Evropske komisije za životnu sredinu, ove godine je predvideo da će biti veoma teško privesti kraju pregovore do kraja novembra.
Malo je onih koji se ne slažu da je neophodno bolje upravljanje otpadom. Ali kritičari kažu da fokusiranje skoro isključivo na reciklažu preuveličava efekat koji može imati i odvlači pažnju od fundamentalnijih rešenja za zagađenje plastikom.
„Moramo da prestanemo da pravimo toliko toga. To je zaista tako jednostavno. A ovaj sporazum je naša najbolja šansa da to uradimo“, rekao je Džon Hočevar, direktor kampanje za okeane u Greenpeace-u u SAD.
„Ovo nije problem koji možemo rešiti recikliranjem“, rekao je on. „Većina plastike nikada neće biti reciklirana.“
Ovo je slučaj sa kalifornijskim advokatom. General Rob Bonta vodi tužbu protiv Ekkon Mobil-a, jednog od najvećih svetskih proizvođača polimera na bazi nafte koji se koriste za proizvodnju plastike za jednokratnu upotrebu.
U žalbi koja je ove godine podneta Višem sudu okruga San Francisko, Ministarstvo pravde SAD je tvrdilo da je kompanija „prevarila Kalifornijce skoro pola veka obećavajući da bi reciklaža mogla i da će rešiti sve veću krizu plastičnog otpada“.
„Ekson i Mobil su, preko Društva za industriju plastike, kreirali i promovisali simbol strele koja juri uprkos tome što su znali da obmanjuje javnost da misli da se sva plastika može reciklirati“, navodi se u žalbi.
Ekkon Mobil je „znao da su ove izjave lažne ili da će verovatno prevariti javnost, uključujući saznanje da se većina plastike ne može reciklirati u velikom obimu.
U avgustu su američki pregovarači navodno odlučili da podrže ograničenje proizvodnje, što je iznenađujući preokret u odnosu na ranu poziciju koja poziva na pojedinačne dobrovoljne ciljeve.
Ali ovog meseca, zvaničnici su rekli grupama za zaštitu životne sredine na sastanku iza zatvorenih vrata da više ne vide takvu kapu kao održivu „zonu za sletanje“, prema izveštaju Grista, veb stranice za klimatske vesti.
Mnogi sumnjaju da bi sporazum, čak i ako bi bio postignut, opstao pod novoizabranim predsednikom Donaldom Trampom, koji ima dugu iskustvo u poništavanju klimatskih propisa i nedavno nominovao izvršnog direktora za fosilna goriva Krisa Rajta za ministra energetike.
Tokom svog prvog mandata, Tramp je povukao SAD iz značajnog Pariskog sporazuma o klimi, nazvavši to „podbijanjem“.
