Lekari otkrivaju novo zdravstveno stanje jedinstveno za brejkdensere

Lekari otkrivaju novo zdravstveno stanje jedinstveno za brejkdensere

Za ljubitelje brejkdensa, specifična povreda poznata kao „izbočenje brejkdensera“ postaje sve učestalija. Prema izveštaju iz 2024. godine, povreda je jedinstvena za brejkdensera koji ponavljaju akrobatske pokrete glavom. Dugotrajna izloženost vrtenju i trenju stvara konusnu masu na vrhu glave, dok dodatni simptomi često uključuju gubitak kose i osetljivost oko čvora.

Istraživanja pokazuju da otprilike 30% brejkdensera trpi gubitak kose i iritaciju vlasišta zbog konstantnog trenja. Ova neobična izraslina formira se kao zaštitna reakcija tela. Epikranijalna aponeuroza, sloj vezivnog tkiva iznad lobanje, zadebljava se zajedno sa slojem masnog tkiva, formirajući zaštitu od mehaničkih oštećenja prouzrokovanih ponavljanim udarcima glave o tlo. Ovaj proces podseća na stvaranje žuljeva, gde se zadebljava koža kako bi zaštitila od stalnog trenja.

Brejkdens donosi mnoge druge specifične povrede – najčešće su povrede zgloba, kolena, kuka, skočnog zgloba, lakta i stopala. Pokreti poput „vetrenjače“ i „leđnog okreta“ mogu dovesti do upale burse, kesica ispunjenih tečnošću koje štite kičmene pršljenove. Neke povrede mogu biti ozbiljne – primer je ukrajinska brejkdenserka Ana Ponomarenko koja je nakon ozbiljnog oštećenja živaca uspela da se oporavi i predstavlja svoju zemlju na Olimpijskim igrama u Parizu 2024.

Međutim, brejkdenseri nisu jedini sa konusnim glavama. Kod novorođenčadi, glava može poprimiti konusni oblik tokom prolaska kroz porođajni kanal. Taj oblik može biti rezultat caput succedaneum-a, nakupljanja tečnosti ispod kože na vrhu glave. Ove deformacije obično se povlače u roku od nekoliko dana. U slučaju vakuum asistiranih porođaja, bebe mogu razviti privremenu izraslinu zvanu šinjon, ili čak cefalohematom – modricu na glavi usled pucanja krvnih sudova, koja prolazi kroz dve nedelje do šest meseci.

Neki oblici „glave šišarke“ mogu biti posledica kraniosinostoze, stanja gde se koštane ploče u lobanji prerano spoje, stvarajući deformisanu glavu koja zahteva hiruršku intervenciju. Ovo stanje se javlja kod jednog od 2.000-2.500 beba, a rani tretman omogućava nesmetan rast mozga.

Adam Tejlor, profesor anatomije na Univerzitetu Lankaster, ističe da se takve deformacije mogu primetiti kod novorođenčadi koja u prvim satima nose male šešire.