Uobičajeni lek za dijabetes obećava za lečenje makularne degeneracije

Uobičajeni lek za dijabetes obećava za lečenje makularne degeneracije

Makularna degeneracija (AMD) povezana sa uzrastom je jedan od vodećih uzroka gubitka vida kod odraslih starijih od 50 godina u Sjedinjenim Državama. Prema procenama Nacionalnog instituta za oči, oko 11 miliona ljudi u SAD je pogođeno nekim oblikom AMD-a, a očekuje se da će se taj broj udvostručiti do 2050. godine zbog starenja stanovništva.

Iako AMD obično ne izaziva potpuno slepilo, ozbiljno narušava vid u centru oka, što otežava svakodnevne aktivnosti poput čitanja i prepoznavanja lica. Postoje dva glavna tipa: suvi (atrofični) AMD i vlažni (neovaskularni) AMD. Suvi AMD je češći i čini oko 80–90% slučajeva.

Nastaje kada se makula, deo mrežnjače koji je odgovoran za centralni vid, postepeno istanji sa godinama, što dovodi do akumulacije naslaga koje izazivaju spor, progresivan gubitak vida. Mokri AMD, iako ređi, teži je i odgovoran za većinu slučajeva uznapredovalog gubitka vida. Kod vlažnog AMD-a, abnormalni krvni sudovi rastu ispod mrežnjače i propuštaju krv ili tečnost, što može brzo oštetiti makulu.

Ne postoji lek za suvi AMD, iako modifikacije životnog stila i suplementi mogu pomoći u usporavanju njegovog razvoja. Vlažni AMD se može lečiti mesečnim injekcijama u oko kako bi se usporilo njegovo napredovanje, posebno kada se dijagnostikuje rano. Međutim, gubitak vida se ne može preokrenuti kada dostigne određenu tačku, tako da istraživači i dalje traže pristupačnije i pristupačnije tretmane za sve oblike AMD-a.

Pošto je AMD usko povezan sa starenjem, neki istraživači su skrenuli pažnju na metformin — lek koji je poznatiji za lečenje dijabetesa tipa 2 — zbog obećavajućih podataka o njegovim ukupnim efektima protiv starenja.

Neke studije su otkrile da pacijenti sa dijabetesom koji uzimaju metformin imaju nižu incidencu bolesti povezanih sa uzrastom, kao što su kardiovaskularne bolesti, rak i kognitivni pad u poređenju sa osobama bez dijabetesa ili pacijentima sa dijabetesom koji ne uzimaju metformin. Ovi rezultati su naveli istraživače da pretpostave da metformin može doneti prednosti izvan upravljanja dijabetesom.

Dimitra Skondra, MD, Ph.D., profesor oftalmologije i vizuelnih nauka na Univerzitetu u Čikagu, je specijalista za retinu i istraživač koji se fokusira na razvoj i napredovanje bolesti mrežnjače. Ona kaže da bi metformin, pošto je jeftin i široko se koristi, bio idealan kandidat za lečenje AMD-a ako bi zaista pomogao u sprečavanju gubitka vida.

„Potrebno vam je nešto neinvazivno i bezbedno što možete da koristite u ranim stadijumima bolesti. Ovde bi se metformin savršeno uklopio jer je već odobren od strane FDA, postoji već 30–40 godina i ima veoma dobar bezbednosni profil. mnogo dokaza da može biti od pomoći u drugim delovima procesa starenja“, rekla je ona.

Tokom proteklih nekoliko godina, Skondra je objavio niz studija koje snažno sugerišu da metformin obećava za lečenje AMD-a. Godine 2021., ona i njene kolege analizirale su državnu bazu podataka o potraživanjima zdravstvenog osiguranja za informacije o pacijentima starijim od 55 godina sa novodijagnostikovanim AMD-om u periodu od 10 godina, u skladu sa kontrolama koje nisu imale AMD.

Rezultati, objavljeni u JAMA Oftalmologiji, pokazali su da pacijenti koji uzimaju metformin imaju smanjene šanse za razvoj AMD-a.

Metformin se ponekad propisuje osobama bez dijabetesa, kao što su pacijenti sa pred-dijabetesom i sindromom policističnih jajnika. Druga studija u JAMA oftalmologiji iz 2023. koju je sprovela Skondra pokazala je da metformin smanjuje rizik od vlažnog i suvog AMD-a i kod ovih osoba, a činilo se da su zaštitni efekti jači nego kod ljudi sa dijabetesom.

Tim Skondre objavio je treću studiju u Retini ranije ove godine, koja takođe pokazuje da je metformin povezan sa smanjenim šansama za razvoj novonastale vlažne AMD, posebno kod pacijenata bez dijabetičke retinopatije, stanja uzrokovanog hronično visokim nivoom šećera u krvi koji oštećuje krvne sudove u mrežnjače.

Postoji još jedan oblik naprednog AMD-a koji se zove geografska atrofija (GA), koji je napredni oblik suvog AMD-a koji uzrokuje postepenu smrt ćelija retine.

Skondra naziva GA „svetim gralom“ u oblasti AMD jer može dovesti do gubitka vida jednako ozbiljnog kao i vlažni AMD, ali trenutni tretmani zahtevaju mesečne injekcije, imaju ograničenu efikasnost, mogu izazvati ozbiljne neželjene događaje i skupi su. Njen tim je sproveo još jednu analizu podataka o medicinskim tvrdnjama, tražeći pacijente sa novodijagnostikovanim GA.

Ovo istraživanje, objavljeno u Investigative Ofthalmologi & Visual Science (iOVS) ove godine, pokazalo je da je metformin smanjio šanse za GA za 47%.

Nije jasno kako metformin štiti od AMD-a, iako imajući u vidu njegov ukupni efekat protiv bolesti povezanih sa starenjem, verovatno je da deluje na različite načine. Pretkliničke studije na životinjama pokazale su da metformin može poboljšati zdravlje utičući na ćelijske procese povezane sa starenjem, kao što je smanjenje oksidativnog stresa, poboljšanje mitohondrijalne funkcije i modulacija upale.

„Mislim da je to razlog zašto je to naša najbolja šansa da zaustavimo veoma složenu bolest“, rekao je Skondra. „Napada problem sa više ruta i daje nam bolju šansu da ga zapravo usporimo.“

Jedna posebno intrigantna mogućnost je da metformin deluje tako što menja mikrobiom creva. Skondra je takođe uradio posao na ovom frontu, objavivši još jedan rad u iOVS-u prošle godine koji opisuje kako je metformin stupio u interakciju sa mikrobiomom creva modela miša za AMD.

U toj studiji, njen tim je dao metformin miševima, a zatim je izazvao AMD lezije, ili oštećene tačke na mrežnjači sa formiranjem novih krvnih sudova, što je znak vlažnog AMD-a.

Ovi miševi su pokazali smanjenu veličinu lezije i smanjenu ekspresiju gena povezanih sa upalom i formiranjem novih sudova. Miševi su takođe imali zdravije ukupne mikrobiome creva, sa više bakterija iz sojeva povezanih sa dobrim zdravljem i višim nivoima zdravih kratkolančanih masnih kiselina kao što je butirat.

Da bi pokazao da su ovi efekti zaista posredovani kroz mikrobiom, Skondrin tim je takođe lečio miševe bez klica (GF) (one uzgajane bez ikakvih crevnih mikroba) metforminom; oni su takođe kolonizovali više GF miševa sa mikrobiotom od tretiranih životinja sa normalnim mikrobiomom.

Sam metformin nije smanjio veličinu AMD lezija kod GF miševa, ali kada je transplantiran zajedno sa mikrobima putem fekalne transplantacije, imao je iste zaštitne efekte kao kod normalnih miševa koji su primali lek.

Skondra kaže da su svi ovi podaci više nego dovoljan dokaz da opravdaju prospektivna ispitivanja na ljudima, gde se subjektima starijim od 55 godina — sa i bez dijabetesa — može dati metformin kako bi se videlo da li sprečava AMD, posebno napredne oblike GA i vlažne AMD povezane sa gubitkom vida i slepilom uprkos mesečnim injekcijama.

S obzirom na sve veći broj ljudi u opasnosti, potencijal za korišćenje tako dobro poznatog, bezbednog tretmana mogao bi da ima ogroman uticaj.

„To su ljudi koji su obično nedavno penzionisani i konačno dobijaju priliku da uživaju u životu, ali kada dostignu napredne faze AMD-a, to uništava njihov kvalitet života“, rekla je ona.

„Moje kolege iz medicine su uradile odličan posao pomažući ljudima da žive duže u svojim 80-im ili 90-im godinama, ali nažalost to znači da će više ljudi dobiti AMD. Dakle, mislim da je ovo veoma uzbudljivo i možemo da napravimo veliku razliku.“