Svake godine 250 mališana u Srbiji oboli od dijabetesa

Svake godine 250 mališana u Srbiji oboli od dijabetesa

U Srbiji od dijabetesa boluje oko 800.000 ljudi, dok se svake godine otkrije oko 250 dece sa dijagnozom dijabetesa tipa 1. Nažalost, statistika je još gora kada se uzme u obzir da ove brojke konstantno rastu.

Udruženje roditelja dece i mladih obolelih od dijabetesa Srbije “Alarm” je jedina organizacija u Srbiji koja okuplja roditelje, odnosno, staratelje obolele dece. Nije retkost da se ova bolest dijagnostikuje i kod sasvim malih beba od samo dva meseca života i u takvim situacijama od istinske je važnosti pomoći roditeljima, pružiti im podršku, informisati ih i edukovati.

To upravo radi Udruženje “Alarm”. Iako udruženje postoji tek nepunih godinu dana, uspelo je svojim aktivnostima da doprinese donošenje važnog dokumenta za svu decu dijabetičare u Srbiji – Protokola o postupanju u školama sa učenicima obolelim od dijabetesa, koji je donet uz podršku Ministarstva zdravlja, Ministarstva turizma i omladine i Ministarstva prosvete Republike Srbije. Kako bi svoje aktivnosti podigli na još viši nivo, Udruženje roditelja dece i mladih obolelih od dijabetesa Srbije “Alarm”, otvorilo je novu kancelariju u Beogradu, na teritoriji opštine Savski venac.

„Danas je poseban dan za nas u Udruženju „Alarm“. Otvorili smo novu kancelariju u Ulici Kneza Miloša 47 za sve one koji se suočavaju sa dijabetesom, posebno za decu i mlade. Naša borba je da svako dete i mladi čovek koji su oboleli od dijabetesa osećaju podršku i razumevanje. Takođe, zalažemo se da svakom novoobolelom detetu budu obezbeđeni senzori i pumpe o trošku zdravstvenog osiguranja, kao što je to slučaj u Evropskoj uniji i u okruženju. Mi, roditelji koji imamo decu sa dijabetom, znamo koliko puta moramo tokom noći da budemo oprezni, pogotovo ako je dete prehlađeno, jer se to odmah odražava na nivo šećera u krvi“, kaže Miroslav Stević, predsednik Udruženja “Alarm”, čiji sin Mihajlo ima dijabetes tip 1.

Tada nema spavanja, šećer mora stalno da se prati.

„U tom procesu nam mnogo pomaže senzor, koji konstantno meri nivo šećera i signalizira kada šećer padne ili skoči. Sa druge strane, kroz pumpu deca dobijaju insulin i ne moraju tokom dana da se sami bockaju pet ili više puta. U Srbiji senzori i pumpe ne mogu da dobiju sva deca, jer postoje određeni kriterijumi. Neki od njih uslovljavaju da tromesečni šećer bude veći od 7,6mmola, što po meni nije dobro. Ako je detetu nivo šećera ispod ove granice, lekar će konstatovati da je šećer dobro kontrolisan i tada se takvom detetu ne bi dodelila pumpa. To moramo što pre da promenimo, za dobrobit naše dece“, upozorava Stević.