Socijalna mobilnost produžava godine života bez demencije, otkriva japanska studija

Socijalna mobilnost produžava godine života bez demencije, otkriva japanska studija

Prema novoj studiji, socijalna mobilnost naviše može da spreči demenciju. Demencija, zajednički naziv za stanja obeležena gubitkom pamćenja i smanjenim kognitivnim funkcionisanjem, opterećuje sistem zdravstvene zaštite i uništava kvalitet života pacijenata i njihovih porodica.

Dosadašnja istraživanja su otkrila korelacije između socioekonomskog statusa (SES) – imovine roditelja, nivoa obrazovanja, prihoda i radnog statusa – i podložnosti demenciji, i SES promena tokom života osobe, poznate kao društvena mobilnost, izgleda da utiču na ovaj rizik; međutim, nedostaju naučni dokazi.

Nova studija, koju su predvodili istraživači Univerziteta u Osaki i objavljena u JAMA Netvork Open, pruža dokaze zasnovane na podacima da je društvena mobilnost naviše povezana sa nižim rizikom od demencije. Konkretno, silazna tranzicija SES-a bila je povezana sa najvećim gubitkom zdrave dugovečnosti od 75. godine nadalje u njihovom životu. Ipak, tranzicija naviše je bila povezana sa najdužim periodom zdrave dugovečnosti. Zanimljivo je da su ovi rezultati tranzicije naviše povoljniji od onih sa stabilno visokim SES-om od detinjstva.

„Zahvaljujući velikom i robusnom skupu podataka, naši nalazi učvršćuju povezanost između socioekonomske mobilnosti i rizika od demencije“, kaže glavni autor studije Rioto Sakaniva.

„Naš nalaz da je uzlazna socijalna mobilnost tokom života osobe u korelaciji sa produženim periodom starenja bez demencije znači da bi poboljšanje socioekonomskih uslova moglo biti ključ za prevenciju demencije i zdraviju dugovečnost.

Istraživači su koristili podatke iz Japanske gerontološke evaluacione studije, koja je pratila 9.186 učesnika starosti 65 i više godina od 2010. do 2016. godine.

Studija je koristila nenadziranu analizu grupisanja i klasifikaciju zasnovanu na podacima za analizu promena u SES-u učesnika tokom njihovog života. Analiza je identifikovala šest različitih SES tranzicionih obrazaca. Istraživači su koristili nacionalni registar usluga dugotrajne nege za određivanje incidencije demencije, što je omogućilo detaljno ispitivanje odnosa između ovih tranzicija i rizika od demencije.

Analiza je otkrila da su tranzicije SES naviše bile povezane sa značajno nižim rizikom od incidencije demencije u poređenju sa stabilnim SES obrascima. Nasuprot tome, tranzicije SES-a naniže su imale značajno povećan rizik.

Studija je takođe istraživala posredničke efekte životnog stila ponašanja, komorbiditeta i društvenih faktora na povezanost SES tranzicija i rizika od demencije. Utvrđeno je da ovi faktori igraju značajnu ulogu u posredovanju tog rizika, posebno fizičke karakteristike i način života u tranziciji naviše i društveni faktori u tranziciji naniže.

„Buduća istraživanja trebalo bi dublje da se upuste u mehanizme pomoću kojih SES utiče na kognitivno zdravlje, uključujući potencijalne intervencije za ublažavanje rizika od demencije“, kaže stariji autor Hirojasu Iso.

„Razumevanje nijansi kako SES i njegove tranzicije utiču na demenciju je od vitalnog značaja za razvoj ciljanih strategija koje se bave osnovnim socioekonomskim faktorima tokom celog života.“