Studija otkriva rastuću stopu povreda glave i lica usled vežbanja i dizanja tegova

Studija otkriva rastuću stopu povreda glave i lica usled vežbanja i dizanja tegova

Broj kraniofacijalnih povreda povezanih sa vežbanjem i dizanjem tegova naglo se povećao tokom protekle decenije, navodi studija u časopisu Kraniofacijalna hirurgija.

„Učestalost kraniofacijalnih povreda značajno se povećala između 2013. i 2022. godine, što je osvetlilo potrebu za boljim obrazovanjem i strategijama za smanjenje rizika“, prema novom istraživanju mr Rohana Mangala i kolega sa Univerziteta u Majamiju. Stope povreda glave i lica u vezi sa vežbanjem su veće za muškarce nego za žene i za adolescente i mlade odrasle osobe u poređenju sa starijim starosnim grupama.

Koristeći nacionalni elektronski sistem za nadzor povreda Komisije za bezbednost potrošačkih proizvoda, istraživači su identifikovali posete hitnoj službi u SAD zbog kraniofacijalnih povreda povezanih sa „vežbom i opremom“. Podaci su uključivali ukupno 582.972 takve povrede nastale u periodu od 2013. do 2022. godine.

Tokom ovog desetogodišnjeg perioda, godišnja stopa incidencije povreda glave i lica u vezi sa vežbanjem i dizanjem tegova porasla je za 32,7%. Dok se većina povreda dogodila kod muškaraca (55,7%), porast incidencije je bio skoro dvostruko veći kod žena (44,5% naspram 24,2%).

Analizom po uzrastu, adolescenti uzrasta od 15 do 19 godina imali su najveću stopu kraniofacijalnih povreda: 9,9%. Ova cifra se postepeno smanjivala do starosti od 40 do 44 godine, a zatim se ponovo povećavala do starosti od 65 do 69 godina. Povrede glave bile su najčešća vrsta povreda vezanih za vežbanje i dizanje tegova (45%), zatim povrede lica (26%) i vrata (21%). Druge kategorije povreda uključivale su povrede usta, oka i ušiju (manje od 5%).

Unutrašnje povrede (25,2%) i razderotine (24,8%) bile su najčešće vrste povreda. Ostale dijagnoze uključivale su kontuzije ili abrazije (12,9%) i istegnuća ili uganuća (11,9%). Samo 8,5% pacijenata je hospitalizovano, uglavnom zbog povreda ili preloma unutrašnjih organa. Za pacijente sa unutrašnjim povredama glave, stope prijema u bolnicu su bile veće (15% do 20%).

Studije o povredama vezanim za vežbanje i dizanje tegova fokusirale su se na druga područja, kao što su udovi i donji deo leđa, dok su kraniofacijalne povrede „nedovoljno okarakterisane“, prema autorima. Pozivajući se na nedavni izveštaj da 22% ljudi u Sjedinjenim Državama ima članstvo u fitnes klubu, istraživači procenjuju da se takve povrede javljaju kod otprilike 1 od 1.264 posetioca teretane godišnje.

Veća stopa kraniofacijalnih povreda povezanih sa vežbanjem i dizanjem tegova kod muškaraca može odražavati društvene pritiske da vežbaju ili podižu tegove iznad svojih mogućnosti – ponekad se nazivaju „podizanje ega“. Slična sklonost ka vežbanju visokog intenziteta može doprineti većoj stopi povreda kod adolescenata i mladih odraslih osoba.

Istraživači primećuju neka ključna ograničenja svoje studije – uključujući nedostatak specifičnih informacija o tome kako je došlo do povreda. Pošto je analiza obuhvatila samo povrede koje su dovele do poseta odeljenju hitne pomoći, ukupan broj povreda je „verovatno nedovoljno prijavljen“.

Autori raspravljaju o „bezbednim praksama vežbanja“ koje mogu pomoći da se smanji stopa kraniofacijalnih povreda povezanih sa vežbanjem, uključujući obuku o pravilnoj tehnici, određene vrste spoljnih zaštitnih mehanizama u zdravstvenim klubovima i nadzor vežbanja od strane osoblja u teretani. Gospodin Mangal i koautori zaključuju: „Dok je kraniofacijalne povrede povezane sa vežbanjem i dizanjem tegova nemoguće u potpunosti izbeći, poznavanje njihovih trenutnih trendova omogućava ciljane strategije prevencije za ranjive podgrupe.“