Eksperiment sa snimanjem mozga otkriva tajnu iza kreativnog toka

Eksperiment sa snimanjem mozga otkriva tajnu iza kreativnog toka

Ulazak u „zonu“ kada ste kreativni može biti težak, čak i ako ste već bili tamo. Ljudi teže ovom čuvenom mentalnom stanju u širokom spektru poduhvata, mnogi se nadaju čak i samo nekoliko trenutaka zabave i produktivnosti bez napora.

Takođe poznato kao ‘tok’, stanje uma je pravi psihološki fenomen, iako još uvek slabo shvaćen. Nova studija istraživača sa Univerziteta Drekel u SAD baca svetlo na ono što se dešava unutar ljudskog mozga tokom protoka – i pruža uvid u to kako to postići.

Studija ukazuje na dva ključna faktora koji podržavaju stanje kreativnog toka: veliko iskustvo u nekoj aktivnosti i odustajanje od svesne kontrole.

Vremenom, duboko iskustvo neguje mrežu regiona mozga veštih za generisanje vrsta ideja koje tražite, objašnjavaju istraživači, dok odustajanje od svesne kontrole omogućava ovoj mreži da preuzme volan.

Prvi put identifikovan i proučavan prošlog veka od strane poznatog psihologa Mihalija Čiksentmihalija, kreativni tok se odnosi na imerzivno mentalno stanje koje izgleda da podstiče uživanje, inspiraciju i odlučnost.

Kako je Csikszentmihalii rekao, tok je „stanje u kojem su ljudi toliko uključeni u aktivnost da ništa drugo nije važno; iskustvo je toliko prijatno da će ljudi nastaviti da ga rade čak i uz veliku cenu, samo radi toga .“

Za ovu najnoviju studiju angažovana su ukupno 32 džez gitarista. U rasponu od 18 do 55 godina, volonteri su imali između četiri i 33 godine muzičke obuke. Poklopac elektrode za elektroencefalogram (EEG) snimio je aktivnost mozga dok je svaki gitarista zaglavio, u sesijama koje su trajale oko 90 minuta.

Kao što su prethodna istraživanja pokazala, čini se da muzička improvizacija aktivira regione mozga povezane sa samoizražavanjem, uključujući jezik i vizuelne slike, dok utišava oblasti povezane sa inhibicijom.

U novoj studiji, istraživači su imali za cilj da se pozabave dugotrajnim pitanjem o prirodi toka.

Prema nekim računima, protok je stanje hiperfokusa koje isključuje ometanja, čime se optimizuje učinak na određenom zadatku. Ali, kao što je i sam Čiksentmihalji primetio, ljudi koji doživljavaju protok često ga manje opisuju kao hiperfokusiranu, a više kao otpuštanje, poput prepuštanja da te nosi voda koja teče.

Da bi testirali ova dva pogleda na kreativni tok, istraživači su priključili gitariste na EEG visoke gustine i zamolili svakog da improvizuje šest džez pesama uz programiranu pratnju bubnjeva, basa i klavira. Nakon toga, gitaristi su ocenili intenzitet svog flov iskustva.

Istraživači su na kraju dobili 192 snimka džez improvizacija gitarista, koje su potom odsvirali pojedinačno za četiri džez stručnjaka, koji su svakog ocenili po kreativnosti i drugim atributima.

Istraživački tim je takođe analizirao EEG da bi otkrio koji delovi mozga gitarista su povezani sa improvizacijama visokog protoka.

Gitaristi sa dužim iskustvom imali su češće i intenzivnije kreativne tokove dok su improvizovali od manje iskusnih gitarista, pokazalo je istraživanje.

Stručnost iz iskustva je deo tajne protoka, ali nije baš tako jednostavno, primećuju istraživači.

EEG-ovi su takođe pokazali smanjenu aktivnost u superiornom frontalnom girusu, regionu mozga koji je povezan sa izvršnom kontrolom. Ovaj nalaz se uklapa sa idejom da se kreativni tok delimično oslanja na smanjenu svesnu kontrolu, ili na ‘odlazak sa tokom’.

Sve u svemu, nova studija podržava koncept kreativnog toka „stručnost plus oslobađanje“, objašnjava koautor Džon Kounios, direktor Laboratorije za istraživanje kreativnosti.

„Praktična implikacija ovih rezultata je da se produktivna stanja toka mogu postići praksom kako bi se izgradila stručnost u određenom kreativnom izlazu zajedno sa obukom za povlačenje svesne kontrole kada se postigne dovoljno stručnosti“, kaže Kounios. „Ovo može biti osnova za nove tehnike za upućivanje ljudi da proizvode kreativne ideje.

Ova metoda bi svima mogla biti korisna, ističe on.

„Ako želite da budete u mogućnosti da tečno prenosite ideje, onda nastavite da radite na tim muzičkim skalama, problemima iz fizike ili bilo čemu drugom što želite da radite kreativno – kompjuterskim kodiranjem, pisanjem fikcije – samo tako“, kaže Kounios.

„Ali onda pokušajte da pustite“, dodaje on. „Kao što je rekao velikan džeza Čarli Parker, ‘Moraš da naučiš svoj instrument. Onda, vežbaš, vežbaš, vežbaš. A onda, kada se konačno popneš na tribinu, zaboravi sve to i samo kukaš’.“