Pojedinci koji se osećaju bezbedno tamo gde žive gube više kilograma

Pojedinci koji se osećaju bezbedno tamo gde žive gube više kilograma

Osećaj bezbednosti tamo gde živite može biti ključ za gubitak težine, saslušaće Evropski kongres o gojaznosti (ECO) u Dablinu, Irska (17-20. maja).

Preliminarno holandsko istraživanje pokazalo je da je osećaj sigurnosti u komšiluku povezan sa većim gubitkom težine kada se učestvuje u životnim intervencijama.

Izraz „bezbednost u komšiluku” obuhvata četiri dimenzije: ne osećati se strahom od kriminala ili uznemiravanja dok šetaš komšilukom, osećaš se bezbedno dok hodaš ili voziš bicikl zbog gustog saobraćaja, adekvatno ulično osvetljenje tokom večeri i noću i odsustvo mladih koji lutaju u površina.

Nasuprot tome, nije pronađena značajna povezanost između pristupa prodavnicama prehrambenih proizvoda ili sportskih objekata i gubitka težine.

Niži socijalno-ekonomski status, koji se često meri korišćenjem karakteristika susedstva ili poštanskih brojeva, poznati je faktor rizika za gojaznost. Intervencije u načinu života, kao što su dijeta i programi vežbanja, mogu igrati važnu ulogu u rešavanju gojaznosti. Međutim, malo se zna o uticaju karakteristika susedstva na uspeh ovakvih intervencija.

Da bi saznala više, Boelle Brouver, iz Univerzitetskog medicinskog centra Roterdam, Roterdam, Holandija, proučavala je vezu između karakteristika susjedstva i promjena u obimu struka i težine kod ljudi koji učestvuju u 1,5-godišnjoj multidisciplinarnoj kombinovanoj intervenciji načina života.

Studija je uključivala 122 osobe koje žive sa gojaznošću (74,6 odsto žena, prosečan BMI = 39 kg/m 2 ) koje su učestvovale u intervenciji, koja je uključivala savete o ishrani u kombinaciji sa vežbanjem i kognitivno bihejvioralnom terapijom, između oktobra 2011. i aprila 2022.

Pre početka programa, od učesnika je zatraženo da popune upitnik u kojem se procenjuju karakteristike naselja fokusirajući se na pet faktora: bezbednost u komšiluku (četiri stavke – vidi gore), atraktivnost susedstva (četiri stavke – prisustvo drveća duž puta, postojanje obližnji park, čist i uredan izgled susedstva i opšta privlačnost ovog područja kao poželjnog mesta za život), socijalna kohezija (tri stavke – osećaj usamljenosti kada ste u komšiluku, ljudi u komšiluku imaju pozitivne društvene interakcije sa svakim drugi i ljudi u komšiluku koji su voljni da pomognu jedni drugima), pristup prodavnicama prehrambenih proizvoda (jedna stavka—mogućnost svakodnevne kupovine namirnica u komšiluku) i pristup sportskim objektima (jedna stavka — sa sportskim objektima u blizini).

Visina, težina i obim struka mereni su pre početka programa, posle 10 nedelja i posle 1,5 godine.

Studija je otkrila da su pojedinci koji su postigli veći rezultat na skali bezbednosti u komšiluku (sa mogućim ukupnim rezultatom u rasponu od 1 do 5, 5 što ukazuje na najviši osećaj sigurnosti), doživeli veće smanjenje i težine i obima struka.

Viši rezultati o bezbednosti susedstva bili su povezani sa većim gubitkom težine nakon 10 nedelja. Konkretno, povećanje za jedan poen u bezbednosnom rezultatu u komšiluku bilo je povezano sa 1,3% većim početnim gubitkom težine.

Slično, veći osećaj bezbednosti u komšiluku je bio povezan sa većim gubitkom težine i većim smanjenjem obima struka na kraju programa (posle 1,5 godine). Dugoročno povećanje bezbednosnog rezultata za jedan poen je povezano sa prosečnim smanjenjem težine od 3,2% i prosečnim smanjenjem obima struka od 2,6% (potonje ukazuje na povoljnu promenu u sastavu tela ka manjem akumulaciji masti na stomaku ).

Brouver kaže: „Zanimljivo je da su ovi nalazi bili nezavisni od pola, starosti i nivoa obrazovanja.“

„Postoji nekoliko mogućih razloga zašto je bezbednost u komšiluku važna. Ljudi mogu biti manje voljni da izađu napolje ako se osećaju nesigurno, što dovodi do manje fizičke aktivnosti. Drugo objašnjenje bi moglo biti da osećaj nesigurnosti povećava nivo stresa koji može doprineti nezdravom ponašanje u ishrani i povećanje telesne težine. Takođe ne možemo isključiti da je bezbednost u komšiluku povezana sa drugim faktorima, na primer sa siromaštvom, što može biti važno za asocijaciju koju smo pronašli.“

Studija je takođe pokazala da povećanje rezultata socijalne kohezije za jedan poen (u rasponu od 1 do 5 sa ​​5 što ukazuje na najviši osećaj društvene kohezije) ima tendenciju da daje prosečno smanjenje obima struka od 1,3 procenta tokom prvih 10 nedelja. Opet, ovo je bilo nezavisno od pola, starosti i nivoa obrazovanja.

Brouver kaže: „Uopšteno govoreći, poznato je da socijalna kohezija može pružiti društvenu podršku i motivaciju učesnicima. Osećaj povezanosti i podrške ljudi u vašem okruženju može povećati pridržavanje zdravog ponašanja i poboljšati ukupne rezultate intervencija u načinu života.“

Nisu pronađene druge značajne veze između društvene kohezije i težine i obima struka.

Nisu pronađene značajne veze između pristupa prodavnicama prehrambenih proizvoda ili sportskih objekata i promena u težini ili obima struka.

Međutim, postojale su naznake potencijalne veze između atraktivnosti komšiluka i dugotrajnog gubitka težine i promena obima struka, kada se prilagođavaju polu, starosti i nivou obrazovanja.

Brouver kaže: „Naši rezultati pokazuju da ako se ne osećate bezbedno tamo gde živite, to može smanjiti vaše šanse za uspešan gubitak težine kao odgovor na kombinovane intervencije u načinu života.“

„Potrebno nam je više istraživanja da bismo utvrdili kako bezbednost u komšiluku može uticati na težinu i obim struka i da li je osećaj sigurnosti povezan sa drugim faktorima kao što su stanovanje, stres ili siromaštvo.“

Koautor studije, profesorka Elisabeth van Rossum, takođe sa Univerzitetskog medicinskog centra u Roterdamu, dodaje: „Često se fokusiramo na pojedince u kontekstu intervencije životnog stila za osobe sa gojaznošću. U ovoj studiji smo pronašli indikacije da društveno i fizičko okruženje u kojima žive mogu igrati ulogu u uspehu intervencije, iako nam je potrebno više istraživanja da vidimo da li je to uzročno-posledično povezano.“

„Ako se ispostavi da su ovi ekološki i društveni faktori zaista pokretači uspeha vođene intervencije u načinu života, onda moramo proučiti u kojoj meri se to odnosi i na pojedince koji pokušavaju da izgube težinu sami.“