Skoro polovina ljudi sa potresom mozga pokazuje simptome povrede šest meseci kasnije

Skoro polovina ljudi sa potresom mozga pokazuje simptome povrede šest meseci kasnije

Čak i blagi potres mozga može izazvati dugotrajne posledice na mozak, tvrde istraživači sa Univerziteta u Kembridžu. Koristeći podatke iz studije širom Evrope, tim je pokazao da za skoro polovinu svih ljudi koji dobiju udarac u glavu, postoje promene u načinu na koji regioni mozga međusobno komuniciraju, potencijalno izazivajući dugotrajne simptome kao što su umor i kognitivno oštećenje.

Blaga traumatska povreda mozga – potres mozga – nastaje usled udarca ili trzanja u glavu. Može nastati kao rezultat pada, sportske povrede ili biciklističke nesreće ili saobraćajne nesreće, na primer. Ali uprkos tome što je označen kao „blag“, obično se povezuje sa upornim simptomima i nepotpunim oporavkom. Takvi simptomi uključuju depresiju, kognitivna oštećenja, glavobolje i umor.

Dok neki kliničari u nedavnim studijama predviđaju da će devet od 10 osoba koje dožive potres mozga imati potpuni oporavak nakon šest meseci, pojavljuju se dokazi da samo polovina postiže potpuni oporavak. To znači da značajan deo pacijenata možda neće dobiti adekvatnu negu nakon povrede.

Međutim, teško je predvideti koji pacijenti će se brzo oporaviti, a kome će trebati više vremena za oporavak. Trenutno, pacijenti sa sumnjom na potres mozga obično dobijaju skeniranje mozga – bilo CT ili MRI, a oba traže strukturalne probleme, kao što su zapaljenje ili modrice – ali čak i ako ovi snimci ne pokažu očigledna oštećenja strukture, pacijentov simptomi mogu i dalje postojati.

Dr Emanuel Stamatakis sa Odeljenja za kliničke neuronauke i Odeljenja za anesteziju na Univerzitetu u Kembridžu rekao je: „Širom sveta, vidimo porast broja slučajeva blage traumatske povrede mozga, posebno zbog pada naše populacije koja stari i raste broj saobraćajnih sudara u zemljama sa niskim i srednjim prihodima“.

„Trenutno nemamo jasan način da utvrdimo koji od ovih pacijenata će imati brz oporavak, a koji će trajati duže, a kombinacija preoptimističnih i nepreciznih prognoza znači da neki pacijenti rizikuju da ne dobiju adekvatnu negu za svoje simptome.“

Dr Stamatakis i njegove kolege proučavali su fMRI skeniranje mozga – to jest, funkcionalne MR skeniranje, koje posmatraju kako se različite oblasti mozga međusobno koordiniraju – uzete od 108 pacijenata sa blagom traumatskom povredom mozga i uporedili su ih sa skeniranjem 76 zdravih dobrovoljaca. Pacijenti su takođe procenjeni na trenutne simptome.

Pacijenti i volonteri su angažovani u CENTER-TBI, velikom evropskom istraživačkom projektu koji ima za cilj da poboljša negu pacijenata sa traumatskim povredama mozga, kojim kopredsedava profesor Dejvid Menon (šef odeljenja za anesteziju).

U rezultatima objavljenim u Brain, tim je otkrio da nešto manje od polovine (45%) i dalje pokazuje simptome koji su rezultat povrede mozga, a najčešći su umor, loša koncentracija i glavobolja.

Istraživači su otkrili da su ovi pacijenti imali abnormalnosti u regionu mozga poznatom kao talamus, koji integriše sve senzorne informacije i prenosi te informacije oko mozga. Kontraintuitivno, potres mozga je bio povezan sa povećanom vezom između talamusa i ostatka mozga – drugim rečima, talamus je pokušavao da više komunicira kao rezultat povrede – i što je ova povezanost veća, to je lošija prognoza za pacijent.

Rebeka Vudrou, dr. student Odeljenja za kliničku neuronauku i Hughes Hall u Kembridžu, rekao je: „Uprkos tome što nije bilo očiglednog strukturnog oštećenja mozga u rutinskim skeniranjima, videli smo jasne dokaze da je talamus — relejni sistem mozga — bio hiperpovezan. kao talamus koji pokušava da preterano kompenzuje bilo kakvu očekivanu štetu, a čini se da je to u korenu nekih od dugotrajnih simptoma koje pacijenti doživljavaju.“

Proučavajući dodatne podatke iz skeniranja pozitronske emisione tomografije (PET), koji mogu meriti regionalni hemijski sastav telesnih tkiva, istraživači su uspeli da naprave asocijacije sa ključnim neurotransmiterima u zavisnosti od toga koje dugoročne simptome je pacijent pokazao.

Na primer, pacijenti koji imaju kognitivne probleme kao što su poteškoće sa pamćenjem pokazali su povećanu povezanost između talamusa i oblasti mozga bogatih neurotransmiterom noradrenalinom; pacijenti koji imaju emocionalne simptome, kao što su depresija ili razdražljivost, pokazali su veću povezanost sa oblastima mozga bogatim serotoninom.

Dr Stamatakis, koji je takođe stiven Erskin saradnik na Kvins koledžu u Kembridžu, dodao je: „Znamo da već postoje lekovi koji ciljaju ove hemikalije u mozgu, tako da naši nalazi daju nadu da ćemo u budućnosti ne samo moći da predvidimo pacijentov prognozu, ali možemo takođe biti u mogućnosti da ponudimo tretman koji cilja na njihove specifične simptome.“