Kada se ‘dobri geni’ pokvare može doći do kolapsa populacije

Kada se ‘dobri geni’ pokvare može doći do kolapsa populacije

Mužjaci vrste koje razvijaju osobine za seksualni sukob mogu izazvati probleme za ženke, i, na kraju, za celu populaciju.

Novi model istraživača Imperijal koledža u Londonu i Univerziteta u Lozani, objavljen u Proceedings of the National Academi of Sciences, pokazuje kako takozvani ‘dobri geni’ ponekad mogu izazvati kolaps populacije.

Mužjaci bilo koje vrste mogu da se takmiče za ženke, bilo boreći se sa drugim mužjacima za pristup ili impresionirajući ženke kako bi dobili njihovo odobrenje. U oba slučaja, mužjaci koji izražavaju najkonkurentnije osobine – kao što su najbolji ukrasi, poput paunovog perja, ili najbolje oružje, poput velike veličine tela – pristupaju većem broju ženki.

Da bi imali najbolje osobine, mužjaci moraju biti u dobrom stanju, na primer da budu u boljoj formi ili da nose manje bolesti. Vremenom, kako se mužjaci u boljem stanju pare sa više ženki, prevalencija ‘dobrih gena’ se povećava u populaciji životinje, što dovodi do poboljšanja stanja populacije u celini.

Međutim, to takođe može da se povrati. Osobine koje poboljšavaju takmičarsku snagu mužjaka mogu takođe oštetiti ženke. Na primer, neki mužjaci insekata su razvili penise koji cepaju unutrašnjost ženki, a kod mnogih vrsta, uključujući sisare, mužjaci su evoluirali da uznemiravaju ženke da bi izazvali parenje. Ovakva ponašanja smanjuju plodnost žena ili ih čak mogu ubiti.

Model tima testirao je teorije seksualnog nadmetanja u kojima muškarci nanose štetu ženama i uporedio rezultate sa podacima za različite populacione eksperimente. Prethodni eksperimenti su pokazali suprotstavljena mišljenja o tome da li je seksualna selekcija pozitivna ili negativna za populaciju u celini. Novi model pruža objašnjenje zašto neki eksperimenti pokazuju poboljšanje muškog stanja, a da se pri tome ne poboljšava kondicija žena ili održivost populacije.

Prvi autor dr Evan Flintham, sa Imperijal koledža u Londonu i Univerziteta u Lozani, rekao je: „Tamo gde muškarci razvijaju sebične osobine koje im pomažu da pojedinačno pobede, oni zapravo mogu da dovedu do sloma populacije—to je oblik evolucionog samoubistva. Čak kada ženke evoluiraju kako bi se suprotstavile muškoj šteti i sprečile kolaps populacije, populacija se i dalje značajno smanjuje, smanjujući njenu održivost.“

Seksualne interakcije poput ovih su važna komponenta razumevanja demografije stanovništva i očuvanja. Na primer, tamo gde je više muškaraca, seksualna konkurencija se pojačava, što znači da je veća verovatnoća da će naneti štetu ženama. Ovo važi i za populacije kojima upravljaju ljudi, na primer domaćeg šarana, gde mužjaci i ženke moraju biti izolovani tokom sezone mrijesta.

Dr Flintham je završio istraživanje u okviru Centra za doktorsku obuku u kvantitativnim veštinama i veštinama modeliranja u ekologiji i evoluciji u Imperijalu.

Njegov supervizor projekta i koautor studije, profesor Vincent Savolainen, direktor Centra za živu planetu Georgina Mace u Imperialu, rekao je: „Muška šteta je evoluirala u prirodi kao nešto što je trebalo da bude dobro, ali je štetno za žene i čitavu Na pitanja poput kako i zašto se to dešava mogu se odgovoriti samo kvantitativnim metodama — podacima i matematičkim modelima — koji mogu biti jednako važni kao i terenske studije.“