Studija dovodi u pitanje efikasnost stimulacije mozga za poboljšanje pamćenja

Studija dovodi u pitanje efikasnost stimulacije mozga za poboljšanje pamćenja

Studija Univerziteta u Šefildu bacila je sumnju na efikasnost neinvazivnih tehnika stimulacije mozga u poboljšanju vizuelne radne memorije.

Istraživanje, objavljeno u časopisu Psihologija komunikacija u suprotnosti je sa prethodnim nalazima o ovoj temi i naglašava potrebu za opreznim tumačenjem intervencija stimulacije mozga.

Vizuelna radna memorija, odgovorna za privremeno čuvanje vizuelnih informacija za kognitivnu obradu, je kritični aspekt ljudske spoznaje. Naučnici su dugo istraživali metode za poboljšanje radne memorije. Tehnike neinvazivne stimulacije mozga uključujući transkranijalnu stimulaciju jednosmernom strujom (tDCS) pojavile su se kao obećavajući metod u poslednje dve decenije.

Kognitivne sposobnosti kao što je pad radne memorije i kod zdravog starenja i kod patologija kao što je Alchajmerova bolest. Često se smatra da je stimulacija mozga obećavajući dodatni način da se zaustavi kognitivni pad.

Studija, koju je vodio dr Šuangke Đijang, sa Odseka za psihologiju Univerziteta u Šefildu, pokušala je da ponovi nalaz u kome su autori ranije tvrdili da je neinvazivna moždana stimulacija imala ogromne koristi na radnu memoriju čoveka.

Koautori dr Majlsa Džonsa i dr Klaudija fon Bastijan, sa Univerzitetskog odeljenja za psihologiju, studija je pokazala da su rezultati u vezi sa efikasnošću tDCS-a za poboljšanje pamćenja dvosmisleni. Istraživači su umesto toga demonstrirali snažne dokaze protiv prednosti tDCS-a na poboljšanje pamćenja, nakon jedne „doze“ 15-minutne stimulacije.

Dr Šuangke Đijang je rekao: „Jeftin i jednostavan za korišćenje tDCS je sličan TENS mašini koju možete da koristite za ublažavanje bolova u leđima. Višestruke sesije tDCS-a mogu biti efikasne za niz stanja i već su u NICE smernicama Za depresiju.Izveštava se da jedna ‘doza’ tDCS-a ima širok spektar efekata na psihološke funkcije različite kao što su socijalizacija i pamćenje.

„Studija posebno visokog profila je sugerisala da bi kratki tDCS mogao da poboljša radnu memoriju — privremenu memoriju koja nam omogućava da manipulišemo informacijama. Replicirali smo ovu studiju sa poboljšanom metodologijom i pronašli nedvosmislene dokaze da tDCS ne poboljšava radnu memoriju.“

Rezultati studije naglašavaju složenost uključenu u procenu efikasnosti tehnika stimulacije mozga za kognitivno poboljšanje. Oni naglašavaju važnost rigoroznih studija replikacije u psihologiji kako bi se utvrdila pouzdanost i validnost takvih intervencija.

Dr Šuangke Đijang je dodao: „Naše istraživanje naglašava kritičnu važnost sprovođenja replikacija kako bi se istražila efikasnost intervencija, kao što je tDCS, za poboljšanje spoznaje. rešavanje krize replikacije u psihologiji.“