Može li dovoljno sna pomoći u sprečavanju osteoporoze?

Može li dovoljno sna pomoći u sprečavanju osteoporoze?

U okviru godišnjeg istraživačkog dana Univerziteta Kolorado odeljenja medicine 23. aprila, član fakulteta Christine Svanson, MD, MCR, opisala je svoje kliničko istraživanje o tome da li adekvatan san može pomoći u prevenciji osteoporoze.

„Osteoporoza se može javiti iz mnogo razloga kao što su hormonske promene, starenje i faktori načina života“, rekao je Svanson, vanredni profesor na Odseku za endokrinologiju, metabolizam i dijabetes. „Ali neki pacijenti koje vidim nemaju objašnjenje za svoju osteoporozu.“

„Zbog toga je važno tražiti nove faktore rizika i razmotriti šta se još menja tokom životnog veka kao što to čini kost – san je jedan od njih“, dodala je ona.

Ljudi u ranim i srednjim 20-im godinama dostižu ono što se zove vrhunska mineralna gustina kostiju, koja je veća za muškarce nego za žene, rekao je Svanson. Ovaj vrhunac je jedna od glavnih determinanti rizika od preloma kasnije u životu.

Nakon dostizanja ovog vrhunca, gustina kostiju osobe ostaje otprilike stabilna nekoliko decenija. Zatim, kada žene uđu u tranziciju menopauze, doživljavaju ubrzani gubitak kostiju. Muškarci takođe doživljavaju pad gustine kostiju kako stare.

Obrasci spavanja se takođe vremenom razvijaju. Kako ljudi stare, njihovo ukupno vreme spavanja se smanjuje, a sastav spavanja se menja. Na primer, latencija spavanja, što je vreme potrebno da se zaspi, povećava se sa godinama. S druge strane, spori san, koji je dubok san koji obnavlja, opada kako starimo.

„I ne menjaju se samo trajanje i sastav spavanja. Preferencija cirkadijanske faze se takođe menja tokom životnog veka i kod muškaraca i kod žena“, rekao je Svanson, misleći na to kada ljudi odlaze na spavanje i kada se bude.

Geni koji kontrolišu naš unutrašnji sat prisutni su u svim našim koštanim ćelijama, rekao je Svanson.

„Kada se ove ćelije resorbuju i formiraju kost, one oslobađaju određene supstance u krv koje nam omogućavaju da procenimo koliko se koštani obrt dešava u datom trenutku“, rekla je ona.

Ovi markeri resorpcije i formiranja kostiju prate dnevni ritam. Amplituda ovog ritma je veća za markere resorpcije kostiju – što se odnosi na proces razgradnje kostiju – nego za markere formiranja kostiju, rekla je ona.

„Ova ritmičnost je verovatno važna za normalan metabolizam kostiju i sugeriše da bi san i cirkadijalni poremećaj mogli direktno uticati na zdravlje kostiju“, rekla je ona.

Da bi dalje razumeli ovaj odnos, Svanson i njegove kolege su istraživali kako su markeri koštanog obrta reagovali na kumulativno ograničenje sna i poremećaj cirkadijana.

Za ovu studiju, učesnici su živeli u potpuno kontrolisanom stacionarnom okruženju. Učesnici nisu znali koliko je sati i stavljeni su na 28-časovni raspored umesto na 24-časovni.

„Ovaj cirkadijalni poremećaj je dizajniran da simulira stresove koji se trpe tokom rada u noćnoj smeni i otprilike je ekvivalentno letenju u četiri vremenske zone na zapad svakog dana tokom tri nedelje“, rekla je ona. „Protokol je takođe prouzrokovao da učesnici manje spavaju.“

Istraživački tim je izmerio markere koštanog obrta na početku i na kraju ove intervencije i otkrio značajne štetne promene u prometu kostiju i kod muškaraca i kod žena kao odgovor na san i cirkadijalni poremećaj. Štetne promene su uključivale pad markera formiranja kostiju koji je bio značajno veći kod mlađih osoba oba pola u poređenju sa starijim osobama.

Pored toga, mlade žene su pokazale značajno povećanje markera resorpcije kostiju.

Ako osoba formira manje kostiju dok i dalje resorbuje istu količinu – ili čak i više – onda, tokom vremena, to može dovesti do gubitka kostiju, osteoporoze i povećanog rizika od preloma, rekao je Svanson.

„I pol i godine mogu igrati važnu ulogu, pri čemu su mlađe žene potencijalno najpodložnije štetnom uticaju lošeg sna na zdravlje kostiju“, rekla je ona.