Vodeći faktor rizika kod bolesti je nešto nad čime malo ko od nas ima kontrolu

Vodeći faktor rizika kod bolesti je nešto nad čime malo ko od nas ima kontrolu

U svetu koji sve više pridaje pažnju zdravom načinu života, mnogi od nas veruju da kontrolom svojih životnih navika mogu uticati na sopstveno zdravlje. Međutim, istina je da faktori van naše kontrole imaju ogroman uticaj – posebno proizvodi koji se rutinski plasiraju na tržište od strane korporacija, a koji mogu biti opasni po zdravlje.

Studije su nedvosmisleno pokazale da četiri klase proizvoda – duvan, alkohol, ultra-prerađena hrana i fosilna goriva – direktno doprinose smrtnosti širom sveta. Ono što je još alarmantnije jeste saznanje da su ovi proizvodi povezani sa jednim od tri smrtna slučaja širom sveta svake godine. To znači da su korporacije, koje proizvode, plasiraju i promovišu ove proizvode, postale jedan od najvećih faktora rizika za javno zdravlje.

Zagađenje, uglavnom proizvedeno od fosilnih goriva, sada je identifikovano kao najveći ekološki uzrok prerane smrti. Ova situacija dodatno je komplikovana činjenicom da određene zajednice, posebno obojene i sa niskim prihodima, doživljavaju neproporcionalne uticaje zagađenja. Preko 90% smrtnih slučajeva povezanih sa zagađenjem dešava se u zemljama sa niskim i srednjim prihodima.

Ali šta je to što omogućava korporacijama da nastave sa plasiranjem ovih proizvoda, uprkos dokazima o njihovoj štetnosti? Odgovor leži u njihovim taktikama skrivanja štete kako bi očuvali profit, čak i kada postanu svesni rizika koje njihovi proizvodi predstavljaju po zdravlje ljudi.

Na primer, opasne hemikalije poput PFAS-a, poznatih i kao „zauvek hemikalije“, prisutne su u mnogim proizvodima i povezane su sa ozbiljnim zdravstvenim problemima poput raka bubrega i testisa. Istraživanja su pokazala da su kompanije kao što su 3M i DuPont namerno prikrivale štetu svojih proizvoda, slično taktikama koje su koristile velike duvanske kompanije.

Ovo samo dodatno naglašava neophodnost preduzimanja adekvatnih mera kako bi se zaštitilo javno zdravlje od štetnih uticaja korporacija. Mere poput javne transparentnosti korporativnog finansiranja istraživača i kreatora politike, prekida finansijskih veza između industrije i istraživača, kao i obavezne registracije i objavljivanja svih studija o štetnosti proizvoda, postaju neophodne.

Ove mere nisu lako sprovesti, ali ignorisanje problema znači da korporacije mogu nastaviti da plasiraju proizvode koji predstavljaju rizik po zdravlje generacija koje dolaze. Važno je da javno zdravlje bude prioritet ispred korporativnog profita kako bismo zaštitili sebe i buduće generacije od potencijalno štetnih proizvoda.