Vlada Srbije je nedavno usvojila predlog Zakona o integrisanim sprečavanju i zagađivanju životne sredine. Ovaj zakon ima za cilj da uskladi domaće propise sa direktivama Evropske unije, kao i da unapredi efikasnost dobijanja dozvola kroz digitalizaciju i smanjenje administrativnih prepreka. Ministarstvo za zaštitu životne sredine ističe značaj integrisanog pristupa svih relevantnih organa i uključivanje javnosti u skladu sa Arhuskom konvencijom.
Prema zvaničnim podacima, od 220 velikih zagađivača, samo 67 ima integrisane dozvole, što ukazuje na potrebu za poboljšanjem trenutnog stanja. Cilj novog zakona je efikasnije sprečavanje i kontrola zagađenja, kao i usaglašavanje sa Direktivom 2010/75/EU. Hristina Vojvodić, viša pravna savetnica, ukazuje na to da veliki broj operatera u Srbiji radi bez dozvola.
Ona smatra da bi trebalo ojačati inspekcijski nadzor i sankcionisanje, jer trenutni predlog zakona ne daje dovoljno ovlašćenja inspektorima. Vojvodić naglašava da se pravi razlika u postupanju prema novim i starim postrojenjima koja rade bez dozvola, što može dovesti do nejednakosti u primeni zakona. Takođe, ukazuje na problematiku zabrane obavljanja delatnosti samo za nova postrojenja.
Nekoliko velikih kompanija, uključujući Holcim i Elektroprivredu Srbije, već imaju integrisane dozvole, dok su neki zahtevi još u proceduri. Ziđin koper je podneo zahtev za IPPC dozvolu, koja je trenutno na razmatranju. Vojvodić ističe da se neki operateri nalaze u povlašćenom položaju, što može biti nepravedno prema onima koji se pridržavaju zakona.
Prema njenim rečima, od 2004. godine izdato je samo 67 dozvola, što je nedovoljno u odnosu na broj industrijskih subjekata. Pooštravanje sankcija je neophodno, a novčane kazne su značajno povećane. Ipak, praksa pokazuje da se kompanijama često izriču niže kazne od minimalnih propisanih zakonom.
Doktorka Elizabeta Paunović naglašava važnost procene uticaja na zdravlje u postupku izdavanja integrisanih dozvola. Ona smatra da bi stručne institucije javnog zdravlja trebale biti uključene u procese kako bi se osiguralo da se zdravlje stanovništva uzima u obzir. Takođe, ističe potrebu za uključivanjem javnosti i organizacija civilnog društva u proces donošenja odluka.
Na kraju, jedinstvena baza podataka o kompanijama sa integrisanim dozvolama ne postoji, što otežava praćenje sprovođenja zakona. Objavljivanje jedinstvene liste izdatih dozvola bi olakšalo pristup informacijama svim zainteresovanim stranama i doprinelo transparentnosti.
