Tokom bivše Jugoslavije, tekstilna industrija je bila jedna od najvažnijih grana privrede, sa velikim sistemima kao što su Yumko, Niteks i Prvi maj. Ovi proizvođači su zapošljavali hiljade radnika i proizvodili širok asortiman tekstilnih proizvoda. Danas su Vranje i Novi Pazar među ključnim centrima tekstilne i odevne industrije u Srbiji.
Nakon privatizacije devedesetih, mnogi veliki tekstilni kombinati su ugašeni ili smanjili obim poslovanja. Sada u sektoru posluje oko 1.540 preduzeća, većinom malih i srednjih, sa nešto više od 49.800 zaposlenih. Prosečne plate u tekstilnoj industriji su niže od državnog proseka, što dodatno otežava situaciju.
S obzirom na izazove, kao što su konkurencija iz Azije i rast troškova, domaće kompanije se moraju prilagoditi novim regulativama Evropske unije. Uredba o ekodizajnu i Digitalni pasoš proizvoda predstavljaju nove obaveze, ali i prilike za unapređenje konkurentnosti.
Privredna komora Srbije aktivno pomaže kompanijama kroz organizaciju radionica i izradu vodiča za primenu novih propisa. Cilj je da se novi zahtevi ne posmatraju samo kao obaveza, već i kao šansa za poboljšanje pozicije na tržištu EU.
Revitalizacija sektora počela je 2002. godine otvaranjem Srbije za strane investicije. U poslednjih nekoliko godina, zabeležen je značajan priliv stranih direktnih investicija, što je doprinelo dolasku velikih modnih brendova u Srbiju.
Istraživanje o uslovima rada u tekstilnoj industriji ukazuje na potrebu za poboljšanjem radnih prava i uslova zaposlenih. Preporuke uključuju povećanje minimalne cene rada kako bi se zadovoljile osnovne potrebe radnika i njihovih porodica.
