Akademski plenum je ocenio da spomenik ne funkcioniše kao simbol koji nadilazi događaj, već kao puka ilustracija tragedije. Monolitna kamena ploča reprodukuje pritisak i pad nadstrešnice, umesto da donese isceljujuće značenje. Ovo rešenje, prema njihovom mišljenju, potvrđuje fizičke karakteristike tragedije.
Stručnjaci ističu da spomenik više liči na podsećanje na uzrok smrti nego na počast izgubljenim životima. Autor ignoriše ključnu temu – žrtve pada nadstrešnice. Zbog toga, rešenje se može smatrati anti-spomenikom, a ne pravim spomenikom.
Akademski plenum naglašava da predloženi spomenik ne uspeva da uspostavi prostor sećanja. Umesto toga, ostaje zatvoren i lišen komunikacije, svodeći kompleksnu tragediju na banalnu formu. Njegova forma i materijal samo demonstriraju elemente nadstrešnice.
U obrazloženju odluke, spomenik se naziva „opomena“. Plenum postavlja pitanje kome je ta opomena upućena, s obzirom na to da nema ni optužnica ni presuda. Ovaj spomenik može se shvatiti kao upozorenje građanima da izbegavaju određene javne prostore.
Akademski plenum smatra da je spomenik vrhunac cinizma vlasti i autora koji je podržao odgovorne za smrt 16 ljudi na Železničkoj stanici u Novom Sadu.
