Predsednik Srbije Aleksandar Vučić se nedavno obratio prisutnima u Donjoj Gradini, gde je obeležen „Dan sećanja na žrtve genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH“. On je postavio pitanje zašto je Beograd oslobođen 20. oktobra 1944. godine, dok Jasenovac nije bio slobodan ni 20. aprila 1945. godine. Vučić je ukazao na to da se o zločinima u jasenovačkom logoru nikada nije otvoreno govorilo.
Milovan Pisari, istoričar i stručnjak za koncentracione logore, tvrdi da ne postoje dokumenti koji bi potvrdili Vučićeve tvrdnje. On navodi da su nekadašnji generali Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije jasno govorili o nemogućnosti oslobođenja Jasenovca zbog njegovog geografskog položaja i prisustva ustaških jedinica. Pisari objašnjava da je Jasenovac bio deo šireg sistema logora i da bi ustaše prebacile logoraše u druge logore.
Pisari takođe ističe da su saveznici smatrali da se logori oslobađaju zajedno sa celim područjem, a ne pojedinačno. On podseća da su partizani u avgustu 1942. godine oslobodili više od 700 dece iz dečjeg logora Jastrebarsko. Oslobađanje logora je bilo povezano sa vojnom pobedom, a ne sa pojedinačnim akcijama.
Istoričar Bojan Mitrović ukazuje na to da je Vučićeva izjava „da se neko ne naljuti“ problematična. On smatra da je arhitekta Bogdan Bogdanović stvorio spomenik koji simbolizuje trijumf života nad smrću, a ne zaborav. Mitrović naglašava da se o ovim temama treba raspravljati kroz činjenice, a ne kroz političke narative.
Pisari dodaje da je u Jugoslaviji postojala obavezna nastava o Jasenovcu, te da su istraživanja o broju žrtava u Jasenovcu sprovedena i u poslednjim godinama. On ističe da je važno da se izbegne širenje mržnje i stvaranje kolektivnih neprijatelja, što može otežati proces pomirenja.
