Pobusani ponedeljak, koji dolazi nakon trodnevnog vaskršnjeg slavlja, poznat je po običaju uređivanja grobova. Na ovaj dan se čisti busenje na humkama, što je i razlog za naziv ovog ponedeljka.
Tokom Velike i Svetle nedelje nije bilo pomena ili parastosa, ali od Pobusane ponedeljka mrtvi se ponovo mogu pominjati. Ovaj dan se smatra jednim od zadušnih dana, a u nekim delovima Srbije se naziva Vaskrsom pokojnika.
Na Pobusani ponedeljak, porodice obilaze grobove svojih srodnika, pale sveće i donose sveže ofarbana crvena jaja. U većini mesta, jaja se boje u crvenu boju, a neki ih čak kucaju o spomenik, uz reči „Hristos Vaskrse“.
Običaj je da se na ovaj dan izražava poštovanje prema preminulima, a radost Vaskrsenja Hristovog se deli sa njima. Pobusani ponedeljak je dan kada se ponovo okupljaju porodice i sećaju svojih najmilijih.
Pretpostavlja se da je ovaj običaj preuzet od Rusa, gde se naziva Radonjica. U Srbiji, pored imena Pobusani ponedeljak, poznat je i kao „Ružičalo“, što se odnosi na običaj bratimljenja mladih.
