Stručnjaci upozoravaju da vreme provedeno na putu do posla i nazad predstavlja značajan problem za zaposlene, posebno u većim gradovima poput Beograda, Niša i Novog Sada. Mnogi radnici troše između dva i dva i po sata dnevno u prevozu, što im ostavlja manje vremena za porodicu i društvene aktivnosti.
Ivana Cvetković, advokat i stručnjak za radno pravo, naglašava da prema važećem zakonu ne postoji mogućnost materijalne nadoknade za vreme provedeno u prevozu. Poslodavci su obavezni da plaćaju troškove prevoza, ali to se odnosi samo na službene putove.
Cvetković objašnjava da je ključno da vreme provedeno u prevozu bude u vezi sa obavljanjem posla, kako bi moglo biti plaćeno. Nažalost, mnogi poslodavci ne priznaju ovu mogućnost, što dodatno otežava situaciju zaposlenih.
Mario Reljanović, stručnjak za radno pravo, ističe da dolazak na posao i odlazak sa posla u većini zemalja ne spada u radno vreme. Evropski sud pravde je doneo presude koje su oblikovale zakonodavstvo, ali se u praksi često ne poštuju.
Reljanović navodi da radno vreme počinje kada radnik kreće ka prvom odredištu, a ne kada stigne na posao. Ova pravila su važna za radnike koji rade na terenu, kao što su majstori ili bankarski službenici.
Na kraju, Cvetković ističe da su neki poslodavci počeli da omogućavaju rad od kuće, što može pomoći u smanjenju nezadovoljstva zaposlenih. Ova praksa postaje sve češća i može doprineti boljem balansu između posla i privatnog života.
