Miroslavljevo jevanđelje, rukopisna knjiga iz 12. veka, predstavlja najstariji srpski rukopis napisan ćirilicom. Ovaj značajan spomenik srpske pismenosti uvršten je 2005. godine na UNESKO-ovu listu „Pamćenje sveta“. Njegova izuzetna istorijska, kulturna i umetnička vrednost čini ga jednim od najvrednijih dobara ljudske civilizacije.
Jevanđelje je nastalo oko 1180. godine, a naručilac je bio Humski knez Miroslav, brat velikog župana Stefana Nemanje. Knjiga je pisana za Crkvu Svetog Petra na Limu u Bijelom Polju i sadrži odlomke za čitanje tokom crkvene godine. Pismo je srpsko-slovenska redakcija staroslovenskog jezika.
Miroslavljevo jevanđelje sadrži 360 stranica ispisanih na finom pergamentu, a pisala su ga dva pisara, među kojima je poznato ime dijaka Gligorija. Rukopis je poznat po raskošnim likovnim ukrasima, uključujući blizu 300 minijatura i inicijala u raznim bojama, koji prikazuju motive ptica, krilatih životinja i ljudskih figura.
Knjiga je vekovima čuvana u Manastiru Hilandar na Svetoj Gori, a kralj Srbije Aleksandar Obrenović je dobio Miroslavljevo jevanđelje na poklon prilikom posete Atosu 1896. godine. Tokom Prvog i Drugog svetskog rata, knjiga je skrivana i tajno prenošena kako bi se spasila od uništenja.
Original Miroslavljevog jevanđelja čuva se u specijalnoj komori u Narodnom muzeju u Beogradu i izlaže se javnosti samo nekoliko puta godišnje. Jedan list iz jevanđelja, strana 166, koji je 1845. godine isekao ruski vladika Porfirije Uspenski, čuva se u Nacionalnoj biblioteci Rusije u Sankt Peterburgu.
