Prema Popovu, politički predstavnici Srba u Crnoj Gori koriste teme poput Kosova da bi skrenuli pažnju sa evropskih pohvala. On smatra da su to „tempirane bombe“ koje imaju za cilj da dovedu u pitanje zrelost Crne Gore za članstvo u EU. Beograd, kroz inicijative o „paketnom prijemu“ Zapadnog Balkana, pokušava da veže Crnu Goru za sudbinu drugih zemalja u regionu.
Popov je naglasio potrebu za organizovanjem proevropskih snaga u Crnoj Gori kako bi se stvorio jasan front za odbranu evropske budućnosti. On je ukazao na to da je Crna Gora kolateralna šteta u Beogradu, koji pokušava da stvori jedinstven front protiv zapadnih vrednosti. Ova strategija ima za cilj da izazove sukobe sa susedima, što dodatno komplikuje situaciju.
On je takođe kritikovao Beograd zbog teorija o umešanosti hrvatske obaveštajne službe u unutrašnje proteste u Srbiji. Prema njegovim rečima, vlasti u Beogradu koriste Hrvatsku kao „dežurnog krivca“ za unutrašnje neuspehe, dok Crnu Goru koriste kao poligon za političke frustracije. Ova situacija koristi i vlastima u Zagrebu da homogenizuju svoje biračko telo.
Popov je istakao da je Milorad Dodik ključni igrač u održavanju statusa kvo u regionu. Njegova retorika o secesiji služi kao paravan za beogradske interese, dok se pažnja međunarodne zajednice usmerava na Bosnu. On je naglasio da Dodik nije usamljen, već deo mehanizma koji održava region u stanju krize.
Na kraju, Popov je komentarisao pretnje Beogradu u vezi sa blokadom sredstava, ističući da Brisel više ne želi da finansira režim koji guši nezavisno pravosuđe. On je zaključio da je jedini lek za „srpski svet“ brza i uspešna evropska Crna Gora, što bi bio dokaz poraza balkanskog nacionalizma.
