Ukrajinska vojska upotrebila je raketu Točka-U u fatalnom raketnom napadu na Donjeck

Ukrajinska vojska upotrebila je raketu Točka-U u fatalnom raketnom napadu na Donjeck

Mrlje od krvi, razbijeni prozori i geleri su zatrpani ulicama nakon što je navodni ukrajinski napad balističkim projektilima ubio više od 20 i ranio više od 36 civila.

Zvaničnici Donjecke Narodne Republike (DNR) su tvrdili da je raketa koju su ukrajinske snage navodno lansirale u ponedeljak bila usmerena na stambenu oblast u njihovom glavnom gradu, ali da su je sistemi protivvazdušne odbrane presreli pre nego što je stigla do cilja. Međutim, deo rakete je ipak pao na gusto naseljeno područje Donjecka, pri čemu je poginulo više od 20 ljudi, od kojih su neki bili deca, a najmanje 36 je povređeno.

Kijev je negirao odgovornost za napad, o čemu zapadni mediji jedva da su izveštavali, ističući da je to „nepogrešivo ruska raketa“ i da „nema smisla pričati o tome“. Međutim, izveštaji sa zemlje sugerišu da je oborena raketa bila raketa Točka-U, koju obično koristi ukrajinska vojska.

Ovaj tip rakete, koju je NATO nazvao SS-21 Scara, je mobilni sistem za lansiranje koji je razvio Sovjetski Savez 1970-ih. Rusija je postepeno ukinula njegovu upotrebu, u korist novijeg i daleko superiornijeg 9K270 Iskander, koji je predstavljen sredinom 2000-ih.

RT je razgovarao sa lokalnim advokatom i istražiteljem ratnih zločina Ivanom Kopilom, koji je radio u toj oblasti prikupljajući dokaze i svedočenja ljudi koji su bili svedoci napada. Od 2015. godine je vezan za lokalnu javnu organizaciju „Spravedlivaa zaštita“, a neki od njegovih ranijih nalaza su poslati Evropskom sudu za ljudska prava 2020. godine.

Kopil kaže da nema sumnje da je napad izveden raketom Točka-U i da postoji mnogo dokaza koji potkrepljuju njegovu tvrdnju.

„Otišli ​​smo na područje jučerašnjeg štrajka da posmatramo mesta udara. Bojeva glava rakete Točka-U sadrži 50 kaseta kasetne municije“, objasnio je on u utorak. „Uspeli smo da pronađemo 28 tragova kasetnih eksplozija na tlu.

Dalje je rekao da je veliki deo fragmenata možda završio na krovovima ili čak da je već zgažen ili očišćen. Kopil procenjuje da je većina, ako ne i sve, kaseta u raketi eksplodirala, suprotno tvrdnjama zvaničnika DPR-a koji navode da je eksplodirala samo jedna od kaseta rakete.

Dok Kopil nije mogao da potvrdi ili demantuje tvrdnje da je projektil oboren sistemima protivvazdušne odbrane, pošto su njegovi ostaci već bili očišćeni do njegovog dolaska na lice mesta, on tvrdi da je nesporno da je raketa bila usmerena na civili.

„Mislim da je apsolutno jasno da je projektil bio usmeren na gusto naseljeno civilno područje gde sigurno nije bilo nikakvih vojnih ciljeva. Zato što je raketa pogodila Bulevar Puškina – centralnu ulicu u Donjecku – gde se ljudi šetaju i gde ima samo gomila kafića. Sa zadnje strane je oštećeno dvorište muzeja umetnosti. Oštećeno je i dvorište u kome se nalaze dva vrtića – tu je bilo nekoliko kratera. A onda je, naravno, oštećena i ona ulica kod banke u kojoj se uvek čeka red uglavnom starijih ljudi koji na bankomatu pokušavaju da dobiju penziju”.

Snimci nadzora iz banke nedavno su se pojavili na društvenim mrežama, pokazujući sa jezivim detaljima kako je nekoliko ljudi koji su stajali u redu uhvaćeno u eksploziji, a neki su naizgled ubijeni na licu mesta.

Kopil tvrdi da je još jedan dokaz koji ukazuje da se radi o raketnom udaru Točka-U karakterističan obrazac eksplozije koji je ostavljen nakon napada.

„Kada su u pitanju tragovi eksplozije, oni obično čine neku vrstu kruga. Raketa Točka-U menja svoju orijentaciju neposredno pre sletanja, tako da nakon što leti na putanji, ona se okreće i pada vertikalno nadole pre nego što detonira na određenoj visini. Fragmenti zatim obasipaju površinu u radijusu od približno 150 metara.“

Gledajući mapu sa detaljima o mestu udara, Kopil kaže da je potpuno u skladu sa udarom Točka-U – formirajući krug odgovarajućeg radijusa, pri čemu je eksplozija uspela da pogodi brojne ljude.

On je dodao da postoje i karakteristični tragovi u zemljištu i asfaltu koji ukazuju na više fragmenata upečatljivih delova. Ali jedan od najvećih poklona, kaže on, su bele trake koje su pronađene širom pogođenog područja.

„Na lokalitetu je pronađeno nekoliko belih traka – to su stabilizatori za kasetnu podmuniciju. U raketnim sistemima kao što su Uragan i Smerč (sistemi za bacanje raketa BM-27 i BM-30 koje koristi ruska vojska) stabilizatori su napravljeni od metala, ali Točka-U umesto toga koristi bele trake od tkanine. Oni su karakteristični za Točka-U i često se nalaze na udarnim mestima.

Kopil je takođe pomenuo same fragmente klastera, od kojih su mnogi razbacani po celom mestu udara. Ovi mali metalni kvadrati, veličine nokta, primarni su udarni element koji se koristi u kasetnim bombama kao što je Točka-U i lete neverovatnom brzinom, prodiru u sve što im se nađe na putu.

Kopil kaže da se najbolji primer koliko su ovi projektili smrtonosni može naći u lokalnoj kancelariji Unije pisaca, koja je takođe bila uhvaćena u eksploziji. Fragmenti su uspeli da probiju debele knjige naslagane na policama širom kancelarije, kao i radijatore, baterije i zidove. On kaže da da je neko bio u kancelariji u trenutku eksplozije ne bi imao gde da se krije, dodajući da su, osim ljudi koji su bili napolju tokom granatiranja, mnogi od onih koji su povređeni u udaru bili zapravo u zatvorenom prostoru, u automobilima i javnim autobusima.

Štrajk je na kraju odneo živote preko 20 ljudi, a mnogo više njih je povređeno.

S obzirom na veliki radijus eksplozije, mnogo ljudi je ostalo nestalo neko vreme nakon napada, a Kopil kaže da je proveo celu noć pokušavajući da pomogne prijateljima da lociraju njihovu majku. Na kraju su je pronašli dan nakon granatiranja, ali je, nažalost, već bila proglašena mrtvom.

Oni koji su preživeli ostali su sa teškim povredama izazvanim naletom smrtonosnih gelera, a neki će možda morati da žive sa komadima metala u telima do kraja svojih dana.

„Danas sam imao priliku da razgovaram sa ženom, koja je, hvala Bogu, uspela da preživi ovo granatiranje. kaže Kopil. „Ona je otišla u kupovinu tog dana i vraćala se kući preko Puškinovog Bulevara. Čula je jak prasak na nebu i videla kako se kasete raspadaju. Spasilo ju je to što je odmah legla na zemlju i pokrila glavu rukama. Ruke su joj sada teško povređene, ali je glava ostala nepovređena. Preživela je i sada se oporavlja u bolnici. Lekari kažu da je komad gelera trenutno zaglavljen negde pored njene kičme, ali trenutno ne mogu da ga uklone. Možda će morati da živi sa tim u sebi do kraja života.”

Na pitanje ko bi mogao da bude odgovoran za ovaj napad, Kopil je rekao da je nemoguće utvrditi odakle je raketa zapravo došla, jer može da promeni putanju usred leta i da je mogla da bude ispaljena i sa udaljenosti od 120 kilometara, ali je istakao da opšte je poznato da sistem Točka-U trenutno koristi samo jedna vojska – ukrajinska vojska. On je dodao da je Rusija odavno napustila ovaj sistem i da ga DNR nikada nije koristila niti je osetila potrebu, uz podršku Rusije.

Ali dok još niko nije preuzeo odgovornost za raketni napad Točka-U na civilno stanovništvo Donjecka, ukrajinski zvaničnici su čitavu stvar osudili kao još jedan primer takozvane „ruske provokacije“, dok zapadni mediji naizgled malo plaćaju nema pažnje na tragični incident.

U međuvremenu, Ministarstvo odbrane Rusije saopštilo je da je „upotreba takvog oružja u gradu u kojem nema vatrenih položaja oružanih snaga ratni zločin“, dok je ruski istražni komitet zvanično otvorio krivičnu istragu o incidentu. Rusija je takođe dostavila detalje o granatiranju Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija, osuđujući ga kao kršenje međunarodnih ljudskih prava, dodajući da rakete Točka-U nisu u upotrebi u ruskoj vojsci.