Na Univerzitetu u Hjustonu, profesori su pod pritiskom da se pridržavaju novih smernica o podučavanju. Ove mere su rezultat sve većih napada na univerzitete i opadajućeg poverenja javnosti. Upravni organi tvrde da su smernice dobrovoljne, uprkos različitim interpretacijama.
Na Univerzitetu u Hjustonu, nakon dva zakonodavna sastanka, uvedene su nove smernice koje se odnose na podučavanje rasnih i rodnih tema. Profesori su obavezni da se pridržavaju „balansiranog“ pristupa kada govore o kontroverznim pitanjima. Ove promene su izazvale tenzije među osobljem, a neki profesori smatraju da je to pritisak na njih da izbegavaju teške teme.
Nedavno je predstavljen petostrani spisak koji daje uputstva profesorima o tome kako da pregledaju nastavne materijale. Mnogi profesori smatraju da ovaj spisak, zajedno sa zahtevom za sertifikaciju, pojačava lažnu pretpostavku o rasprostranjenoj indoktrinaciji u učionicama. Oni se protive ideji da je indoktrinacija široko prisutna i smatraju da to može uticati na slobodu nastave.
Zvaničnici univerziteta tvrde da sertifikati nisu obavezni, iako su neki dekani opisali situaciju kao obaveznu. Takođe, spisak se smatra nacrtom koji je opcionalan za korišćenje. Ove mere su deo napora da se ispune zahtevi Zakona o Senatu 37, koji nalaže reviziju osnovnih kurseva svakih pet godina.
Kancelarka Renu Khator upozorila je na rastuće napade na univerzitete i opadajuće poverenje javnosti u svom godišnjem obraćanju. Prema istraživanju Gallupa iz 2024. godine, poverenje u visoko obrazovanje je palo na rekordno nisku tačku. Khator je naglasila da su napadi, opravdani ili ne, konstantni.
U međuvremenu, neki dekani su počeli da zahtevaju od profesora da potpišu izjave o tome da podučavaju kritičko razmišljanje, a ne indoktrinaciju. Ova praksa je naišla na otpor među osobljem, koje smatra da je to neosnovano i da može dovesti do pritiska na profesore.
U pismu od 2. marta, 174 profesora sa Univerziteta u Hjustonu pozvali su fakultetski savet da formalno glasa o spisku, upozoravajući da bi izostanak glasanja značio tiho odobravanje administrativnih akcija. Ova situacija je izazvala zabrinutost i kod organizacija koje se bore za prava pojedinaca, koje su upozorile da bi zahtevi mogli kršiti Prvi amandman i akademsku slobodu.
