U Nemačkoj, mnogi zaposleni između 30 i 50 godina ne uspevaju da sastave kraj s krajem, pa im roditelji ponovo priskoče u pomoć. Iako imaju stabilne poslove, životni standard koji su imali u mladosti postaje nedostižan. Prema pisanju nemačkog Bilda, roditeljska finansijska pomoć postaje sve češća pojava.
Sociolog dr Klaus Hurelman ističe da se primećuje trend da roditelji sve više pomažu svojoj deci i u odraslom dobu, ne samo u vanrednim situacijama. Život je postao neizvesniji, a roditeljska briga često prerasta u preteranu podršku. Gotovo polovina roditelja u Nemačkoj nastavlja da pomaže deci čak i nakon završetka školovanja.
Istraživanje instituta Civey pokazuje da 23% roditelja iz generacije „bejbi-bumera“ mesečno uplaćuje do 150 evra svojoj odrasloj deci, dok 5% daje više od 450 evra. Ova generacija, koja je uživala u blagostanju, sada prenosi svoje resurse na potomke, često se oslanjajući na sopstvene penzije.
Roditelji obezbeđuju početni kapital za kupovinu nekretnina, garantuju za kredite ili omogućavaju deci besplatno stanovanje. U Nemačkoj, mnogi milenijalci zarađuju više nego njihovi roditelji, ali imaju manju kupovnu moć. Teže je izgraditi stabilan životni standard samo od sopstvenih prihoda.
Kupovina nekretnine postaje gotovo nemoguća misija bez pomoći roditelja. Ovaj trend može dodatno da se pojača, jer posedovanje nekretnina omogućava roditeljima da lakše pomažu narednoj generaciji. Generacija „bejbi-bumera“ ne pomaže samo deci, već i unucima, što može stvoriti dugoročnu zavisnost.
Hurelman naglašava da se klasični model ekonomske samostalnosti gubi, a finansijska nezavisnost više nije jasan pokazatelj. Roditeljska pomoć nije fenomen samo u Nemačkoj, već i u drugim delovima sveta, gde je deo životnog stila. U Njujorku, samo trećina stanovnika mlađih od 43 godine je finansijski nezavisna od roditelja.
