Panamski kanal se smatra inženjerskim čudom koje spaja Karipsko more, odnosno Atlantik i Pacifik. Da bi se postiglo ovo, koristi se sistem od tri prevojnice koje podižu brodove na visinu od 26 metara do jezera Gatun, a zatim ih spuštaju do drugog okeana. Cela procedura traje između osam i deset sati.
Densel Maršal iz protokola Panamskog kanala ističe da su kapije koje se vide i dalje iste kao 1914. godine. Održavanje kapija se vrši svakih 10 do 13 godina.
Takse koje Panami donose između pet i osam procenata BDP-a, ali se ne naplaćuju jedinstveno za sve brodove. Najvišu putarinu platio je kontejnerski brod, dok je najnižu platila osoba koja je preplivala kanal 1928. godine, a naplaćeno mu je 36 centi.
Planira se dalji razvoj kanala, uključujući nove luke i formiranje rezervoara vode kako bi se obezbedila dovoljna količina vode za stanovništvo i brodove. Kanal će se koristiti za piće, prolaz brodova i proizvodnju električne energije.
Pored novih luka, Panama planira da u naredne četiri godine izgradi gasovod kapaciteta od 397.500 kubnih metara gasa dnevno. Takođe, prvi put u istoriji, upravu nad kanalom preuzela je žena.
