EU ima poteškoće u snabdevanju sirovinama potrebnim za postizanje svojih ciljeva. Mnogi projekti podržani od strane EU verovatno neće biti uspešno završeni na vreme. Izveštaj ukazuje na potrebu za diverzifikacijom uvoza i jačanjem saradnje sa zemljama van EU.
Prema izveštaju objavljenom u februaru, prelazak na obnovljive izvore energije zavisi od tehničke opreme kao što su baterije i solarni paneli. Za njihovu proizvodnju potrebne su velike količine kritičnih sirovina, uključujući litijum, nikal i kobalt. Većina ovih sirovina dolazi iz zemalja kao što su Kina, Turska i Čile.
Kina obezbeđuje 97% magnezijuma za elektrolizere, dok Turska snabdeva 99% bora za solarne panele. EU radi na jačanju saradnje sa zemljama izvan Unije kako bi diversifikovala uvoz kritičnih sirovina. Srbija je jedna od 14 zemalja sa kojima je EU sklopila strateška partnerstva u ovoj oblasti.
U 2024. godini, EU i Srbija potpisale su Memorandum o strateškom partnerstvu o održivim sirovinama. Međutim, evropski revizori su ukazali na niske rezultate u upravljanju ovim partnerstvima, što može otežati postizanje ciljeva. Od 14 partnerstava, sedam je sklopljeno sa zemljama sa slabim upravljačkim rezultatima.
Evropska komisija je 4. juna 2025. godine uvrstila projekat „Jadar“ među 13 strateških projekata vezanih za kritične sirovine. Ovaj projekat, koji promoviše kompanija Rio Tinto, ima za cilj da doprinese snabdevanju litijumom i borom. Ukoliko Srbija odluči da sprovede projekat, EU će mu pružiti posebne povlastice.
Revizori ističu da bez kritičnih sirovina neće biti energetske tranzicije. EU je 2024. godine usvojila Zakon o kritičnim sirovinama, identifikujući 26 minerala ključnih za obnovljive tehnologije. Cilj je da do 2030. godine rudarenjem obezbede najmanje 10% godišnje potrošnje strateških materijala.
Međutim, trenutni izgledi za reciklažu kritičnih sirovina nisu obećavajući. Revizori upozoravaju na visoke troškove prerade i tehnološke prepreke koje smanjuju konkurentnost. Takođe, istraživanje novih nalazišta nije dovoljno razvijeno, a može potrajati i do 20 godina da rudarski projekti postanu operativni.
