Turska i Katar su, prema njegovim rečima, stekli značajan uticaj u Siriji i šire ga na druge delove regiona. Benet je optužio Ankaru i Dohu da pokušavaju da izgrade neprijateljsku sunitsku osu, koja uključuje i Saudijsku Arabiju i nuklearni Pakistan. Njegove izjave su izazvale pažnju i odražavaju širu promenu u izraelskoj političkoj retorici.
Iako je Iran dugo bio glavni protivnik Izraela, Turska se sve više nalazi na meti kritika izraelskih političara. Premijer Benjamin Netanjahu je dodatno učvrstio ovu narativu, najavljujući planove za formiranje novog savezništva koje će se suprotstaviti „novonastajućoj sunitskoj osovini“. U ovaj savez uključene su i Grčka i Kipar, što dodatno komplikuje odnose sa Turskom.
Bivši ministar odbrane Joav Galant je, iako smirenijim tonom, predstavio Tursku kao centralnu silu koja može popuniti vakuum koji bi Iran mogao ostaviti. On je naglasio da Turska više nije samo partner na periferiji, već se pozicionira kao ključni igrač u regionu.
Analitičari smatraju da Benetove izjave imaju političku pozadinu, s obzirom na to da se priprema za izbore. Njegov cilj može biti da povrati deo glasača koji su se razočarali njegovim prethodnim koalicijama. Mnogi u Turskoj, uključujući novinare i stručnjake, ne shvataju ozbiljno njegove reči, smatrajući ih političkom retorikom.
Turski ministar odbrane nedavno je izjavio da su šanse za oružani sukob između Turske i Izraela veoma male. On je naglasio potrebu za dijalogom kako bi se sprečili sukobi. Iako neki turski političari mogu iskoristiti Benetove reči za svoje ciljeve, ozbiljni analitičari ne smatraju da će doći do oružanog sukoba između dve zemlje.
