Iranski ministar spoljnih poslova Abas Arakči reagovao je na vest da su Ujedinjeni Arapski Emirati nedavno ugostili izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, u vreme američko-izraelskog napada na Iran, ocenivši da je saradnja sa Izraelom „neoprostiva“, piše agencija Tasnim.
„Netanjahu je sada javno otkrio ono što su iranske bezbednosne službe odavno prenele našem rukovodstvu“, napisao je Arakči u objavi na mreži Iks, nakon što je izraelski premijer potvrdio da je poseta usledila posle početka, kako je naveo, „ničim izazvane agresije 28. februara“.
Prema saopštenju iz kancelarije izraelskog premijera, tokom te posete Netanjahu se sastao sa predsednikom UAE Muhamedom bih Zajedom el Nahjanom, što je negirano iz Emirata.
„Neprijateljstvo prema velikom narodu Irana je nepromišljena kocka. Saradnja sa Izraelom u tome – je neoprostiva“, poručio je Arakči.
„Oni koji sarađuju sa Izraelom kako bi posejali podele snosiće posledice“, dodao je.
Izvor upoznat sa sastankom rekao je za Rojters da su se Netanjahu i bin Zajed sastali 26. marta u gradu Al Ain, u emiratu Dubai, blizu granice sa Omanom, i da je razgovor trajao nekoliko sati.
Ove informacije pojavile su se u trenutku sve češćih izveštaja o koordinaciji Izraela i UAE tokom agresije.
List Volstrit džornal objavio je u ponedeljak da su Emirati sproveli seriju „tajnih“ napada na Iran tokom američko-izraelske akcije.
Prema navodima, napadači su u velikoj meri koristili američke vojne baze, ljudstvo i opremu raspoređene u državama duž Persijskog zaliva, uključujući UAE, Katar, Bahrein, Kuvajt i Saudijsku Arabiju, kao i Jordan, za izvođenje udara na Iran.
Kao odgovor, Iran je pokrenuo najmanje 100 talasa odmazdnih udara, gađajući strateške američke i izraelske ciljeve u tim zemljama.
Islamska Republika više puta je upozorila države koje pomažu napadačima da ne nastavljaju da dozvoljavaju korišćenje svoje teritorije kao polazne osnove za takvu, kako navodi, nezakonitu agresiju.
Iran je takođe istakao da prisustvo vojnih kapaciteta i osoblja njegovih protivnika na teritoriji tih država, kao i omogućavanje napada, na kraju dovodi do povećanja nesigurnosti u tim zemljama, umesto da štiti njihove interese.
