Darko Obradović:Distanciranje od Rusije za Srbiju nije pitanje izbora nego opstanka

Darko Obradović:Distanciranje od Rusije za Srbiju nije pitanje izbora nego opstanka

Programski direktor Centra za stratešku analizu Darko Obradović ocenio je da za Srbija, distanciranje od Rusije, zbog agresije na Ukrajinu, u sadašnjim okolnostima više nije pitanje izbora nego opstanka, prenosi Beta.

Obradović je, u kolumni za sajt Medija centra naveo i da Srbija, tiim distanciranjem „definiše svoju poziciju u sadašnjosti i budućnosti“.

Naveo je da je Rusija došla u veoma lošu poziciju, možda, kako je ocenio, najtežu za svaku državu i da nije u stanju da stvara nove veze i održava stare.

„Distanciranje od Rusije nije izuzetak, već pravilo za narednih 100 godina. Implikacije Putinove izjave, u kojoj indirektno objavljuje rat Zapadu, moraju biti jasan signal i za Srbiju“, kazao je on.

Naveo je da obraćanje predsednika Rusije Vladimira Putina o proglašenju delimične mobilizacije zbog Ukrajine ukazuje na nekonzistentnost ruskih planova i poteza.

Ukazao je da „u vojnom smislu pompezna najava od 300.000 vojnika suštinski ne znači mnogo“, te naglasio da ta mobilizacija neće eliminisati temeljne nedostatke.

Naveo je da su „ti nedostatci pre svega logistički, doktrinarni i motivacioni“, te ocenio da „300.000 ljudi neće unaprediti komandovanje na terenu“ i “ neće odvratiti rešenost u isporuci vojne pomoći Ukrajini“.

Izrazio je očekivanje da će mobilizacija stvoriti unutrašnji nered i razotkriti mnoge druge probleme koji su posledica korupcije, te ocenio da će do još većeg socio-ekonomskog rasedanja ruskog društva.

„Moskva i Sankt Peterburg odbacuju mogućnost učešća u ratu. Formirane su kolone ruskih vozila na finskoj granici, a najmanja iznosi osam kilometara“, napisao je on.

Dodao je da „dekret o mobilizaciji potvrđuje neophodnost prisilnog uključenja stanovništva u rat“, te ocenio da je očigledno da šest meseci ruska vojska ima problem sa operativnom popunom.

„Da li iz razloga što građani Rusije se ne osećaju ugroženo ili se ne identifikuju sa deklarativnim ciljevima napada na Ukrajinu?“, zapitao je on.

Ocenio je i da Putinov govor nastoji da napravi analogiju sa otadžbinskim ratom, gde, kako je ukazao legitimne akcije ukrajinskih oružanih snaga predstavlja kao napad.

„Istovremeno sprovođenje lažnih referenduma je poslednja karta koja bi trebala da odvrati ukrajinske oslobodilačke ofanzive i posluži za „častan“ izlaz Rusije iz katastrofe legalizacijom statusa quo“, smatra on.

Naveo je i da „u pogledu međunarodne javnosti ne postoji niko ko dovodi u pitanje ilegalnost i neopravdanost ruske agresije“.

Dodao je i da „niko ne prihvata argumente o nacistima u Kijevu i biološkom oružju od Azovstalja do nuklearke Zaporožje“.

Podsetio je i da direktor „Simon Vizental centra“ iz Izraela, Efraim Zurof, na pitanje šta misli o nacizmu u Ukrajini, odgovorio je da agresija na Ukrajinu predstavlja najveći zločin posle Drugog svetskog rata.