Vremenski kristali, otkriveni 2012. godine, su neobičan fenomen u fizičkim naukama. Tim fizičara, predvođen Davidom Grierom, je pokazao da se klasični vremenski kristali mogu formirati bez kvantnih sistema.
U istraživanju su koristili zvučnike za stvaranje stacionarnog zvučnog talasa koji je omogućio interakciju između kuglica. Ove kuglice su se kretale u skladu sa zvučnim talasima, stvarajući uzorak koji se ponavljao u vremenu. Ova interakcija nije zahtevala spoljašnje pokretanje, što je ključno za razumevanje nekonvencionalnih interakcija.
Istraživači su primetili da veća kuglica stvara jaču uznemirenost od manje, što dovodi do nekonvencionalne interakcije. Ovaj fenomen je često prisutan u akustici i optici, ali je obično teško izolovati ga u eksperimentima. Njihovi rezultati pokazuju da čak i jednostavni sistemi mogu pokazati složene obrasce ponašanja.
Kuglice su mogle održavati stabilan ponavljajući obrazac tokom sati, što ukazuje na potencijal za dalja istraživanja. Iako trenutno nema praktičnih primena, otkrića mogu inspirisati nova istraživanja u biokemijskim sistemima. Ova studija pokazuje da za proučavanje egzotičnih fenomena nije potrebno skupo opremanje.
