Neuroscientist Đulio Bernardi iz IMT škole ističe da „neka mentalna aktivnost tokom sna ne deluje isto“. Kvalitet iskustva, posebno koliko je uronjen, čini se da je ključan. Ovo sugeriše da snovi mogu preoblikovati način na koji se aktivnost mozga tumači od strane spavača: što je san uronjeniji, to se san čini dubljim.
Iako ovo na prvi pogled ne deluje logično, prethodne studije su pokazale da je REM (faza brze pokretljivosti očiju) faza sna, tokom koje često sanjimo, dosledno povezana sa subjektivnim izveštajima o dubljem, odmornijem snu. Tim se fokusirao na drugu fazu NREM (non-rapid eye movement) sna, koja obično traje duže od drugih faza.
Istraživači smatraju da živopisno sanjanje može delovati kao svojevrsni amortizer protiv fluktuacija u aktivnosti mozga, dajući našim umovima utisak da smo u dubokom snu, čak i kada sirovi podaci o neuralnoj aktivnosti to ne pokazuju. Ovaj amortizer deluje i kada se približavamo jutru. Eksperimenti su pokazali da kako pritisak sna opada, tako se povećava živopisnost snova i osećaj dubljeg sna.
Razumevanje kako snovi doprinose osećaju dubokog sna otvara nove perspektive na zdravlje sna i mentalno blagostanje, kaže Bernardi. Ako snovi pomažu u održavanju osećaja dubokog sna, onda bi promene u snovima mogle delimično objasniti zašto neki ljudi osećaju da loše spavaju, čak i kada standardni objektivni indeksi sna izgledaju normalno.
Važno je napomenuti da istraživanje ne pokazuje uzročnu vezu i fokusira se na subjektivnu dubinu sna i pospanost pri buđenju, a ne na objektivno funkcionisanje sledećeg dana ili fizičku regeneraciju. Čak i sa tim ograničenjima, ima mnogo korisnih informacija. Jedna od mogućnosti koju nalaz sugeriše je da sanjanje pomaže u očuvanju subjektivnog osećaja dubokog, kontinuiranog sna i omogućava našem mozgu da sortira emocije i uspomene iz dana.
Studija takođe ukazuje na način kako potencijalno pomoći onima koji se bore da dobiju dovoljno odmornog sna. Ako budući rad potvrdi uzročnu vezu, moguće je da bi manipulacija snovima kako bi postali uronjeniji i živopisniji mogla pomoći u borbi protiv stanja kao što je nesanica. Intervencije usmerene na modifikaciju fenomena snova – kroz kontrolisanu senzornu stimulaciju, kognitivne tehnike ili farmakološke pristupe – mogle bi poboljšati percipiranu kvalitetu sna, kaže Bernardi.
