Upotreba suplemenata može izgledati kao razumna zdravstvena navika, ali nije uvek korisna. Za osobe koje već imaju adekvatnu ishranu, mnogi suplementi nude malo ili nimalo koristi. Ponekad su to samo nepotrebni troškovi.
Neki suplementi mogu predstavljati rizik, jer visoke doze određenih vitamina i minerala mogu izazvati toksičnost ili ometati delovanje lekova. Za starije osobe, situacija je složenija. Ključno pitanje nije samo da li su suplementi „dobri“ ili „loši“, već da li osoba zaista ima nedostatak i šta ga uzrokuje.
Nedostaci u ishrani postaju sve češći s godinama. Apetit može opasti, oralno zdravlje se može pogoršati, a hronične bolesti postaju učestalije. Mnogi stariji ljudi uzimaju lekove koji utiču na apsorpciju hranljivih materija.
Problemi sa oralnim zdravljem, kao što su gubitak zuba i bolesti desni, mogu otežati žvakanje i smanjiti raznovrsnost ishrane. U kasnijem životu, često se susreću neadekvatne poruke o ishrani, kao što su „jedite manje“ ili „izbegavajte teške obroke“.
Iako suplementi mogu biti korisni, ne znači da su potrebni svima. Suplementacija treba da bude ciljana, zasnovana na potvrđenim nedostacima i faktorima rizika. Na primer, nedostatak vitamina B12 postaje sve češći s godinama, što može uzrokovati anemiju i umor.
Vitamin D je takođe česta briga, posebno kod starijih osoba sa ograničenim izlaganjem suncu. Suplementacija može biti potrebna kada su nivoi niske, ali više nije uvek bolje. Uzimanje suplemenata treba biti pažljivo i zasnovano na individualnim potrebama.
Najbolji pristup je početi od hrane, a ne od tableta. To podrazumeva procenu apetita, promene težine, raznovrsnost ishrane i medicinske uslove. Dokazano je da univerzalna suplementacija nije potrebna za sve starije osobe, ali ciljana upotreba može biti korisna.
