Studija sugeriše da je stevija najkompatibilnija zamena za šećer

Studija sugeriše da je stevija najkompatibilnija zamena za šećer

S obzirom na poznate rizike konzumiranja velikih količina šećera, danas mnogi ljudi traže alternativne zaslađivače koji daju sličan ukus bez značajnog povećanja telesne težine i drugih zdravstvenih problema. Dok istraživanja sugerišu da mozak može da razlikuje različite slatke supstance, neuronski procesi koji su u osnovi ove sposobnosti da razlikuju zaslađivače ostaju slabo shvaćeni.

Istraživači sa Univerziteta za nauku i tehnologiju u Šangaju, Kineske akademije nauka (CAS) i drugih instituta u Kini nedavno su sproveli studiju sa ciljem boljeg razumevanja šta se dešava u mozgu miševa kada se hrane različitim vrstama zaslađivača. Njihovi nalazi, objavljeni u Neuroscience Research, sugerišu da je odgovor neurona na saharozu i steviju sličan, što sugeriše da bi stevija mogla biti podjednako prijatna, ali zdravija zamena za šećer.

„Gojaznost je značajan problem širom sveta, a upotreba zaslađivača kao zamene za saharozu je trenutni trend u prehrambenoj industriji“, rekao je Jingjie Zhu, koautor rada, za Medikal ekspres. „Iako svi poseduju slatkoću, mnoge zamene za šećer imaju primetne razlike u poređenju sa saharozom kada se konzumiraju. Stoga je naša početna ideja bila da istražimo da li će postojati specifičan region mozga u centralnom nervnom sistemu koji bi mogao da odražava razlike između ovih zamena za šećer i saharoza u realnom vremenu.“

Stevija je široko korišćeni zaslađivač dobijen od listova biljke poreklom iz Južne Amerike. Mnogi dijetetičari preporučuju steviju kao zamenu za šećer, jer je veoma slatka, ali ima manje kalorija i minimalno utiče na nivo glukoze u krvi. Ključni cilj nedavnog rada Zhua i njegovih kolega bio je da istraže kako je mozak miševa reagovao nakon što su konzumirali steviju, šećer ili jedan od tri druga zaslađivača (tj. ksilitol, glicirizin i mogrozid).

Tim se nadao da će otkriti kako su neuroni u mozgu miša reagovali na doslednu konzumaciju ovih različitih zaslađivača tokom perioda od šest nedelja. Pored toga, bili su zainteresovani da utvrde da li je bilo koji od niskokaloričnih zaslađivača koje su ispitali izazvali slične reakcije mozga na šećer.

„Naše prethodno istraživanje je identifikovalo da aktivnost neurona u paraventrikularnom jezgru talamusa (PVT) može pratiti istaknutost stimulusa“, ​​objasnio je Zhu. „Stoga smo, kao deo naše nove studije, zabeležili intenzitet aktivnosti u PVT miševa dok su konzumirali razne zaslađivače i saharozu.“

Istraživači su hranili miševe sa šest različitih dijeta u periodu od šest nedelja. Jedna grupa miševa je hranjena takozvanom kontrolnom ishranom (sa mešavinom zaslađivača), dok su druge grupe hranjene hranom sa visokim količinama šećera, stevije, ksilitola, glicirizina, odnosno mogrozida.

Zhu i njegove kolege snimili su aktivnost neurona u mozgu miševa u realnom vremenu, koristeći in vivo fluorescentno snimanje kalcijuma. Ovo je eksperimentalna tehnika koja omogućava naučnicima da prate promene nivoa kalcijuma u ​​ćelijama, što zauzvrat otkriva obrasce aktivnosti ovih ćelija.

Zanimljivo je da su snimci tima otkrili da je u poređenju sa drugim zamenama za šećer koji se razmatraju kao deo ove studije, stevija indukovala aktivnost u PVT-u koja je više ličila na onu izazvanu unosom šećera. Ovo sugeriše da je stevija „najkompatibilnija sa mozgom“ među najčešće korišćenim alternativama šećera, što najviše odražava percipirani ukus šećera.

„Otkrili smo da je, s obzirom na obilje hrane, u poređenju sa drugim zamenama za šećer, aktivnost u PVT regionu mozga izazvana stevijom najsličnija onoj izazvanoj saharozom“, rekao je Zhu. „Ovo sugeriše da bi stevija potencijalno mogla da bude zamena za šećer koja je najkompatibilnija sa mozgom. Stoga, u relevantnim industrijama hrane i pića, steviji treba posvetiti više pažnje.“

U budućnosti, ova nedavna studija bi mogla da podstakne više proizvođača hrane i pića da ugrade steviju u svoje proizvode kako bi smanjili broj kalorija. Pored toga, to bi moglo inspirisati druge neuronaučnike da dalje ispitaju neuronske osnove konzumiranja stevije.

„Bili smo oduševljeni što smo primetili veliku sličnost u moždanoj aktivnosti kod miševa kada su konzumirali steviju i saharozu“, dodao je Žu. „Shodno tome, nadamo se da ćemo istražiti da li sličan fenomen postoji u ljudskom mozgu koristeći fMRI u budućim studijama.“