Istraživanje je simuliralo mikrogravitaciju na Zemlji koristeći 3D klinostat, koji rotira kako bi biološki uzorci izgubili osećaj za gore ili dole. Spermatozoidi su se kretali kroz kanal koji imitira ženski reproduktivni trakt sisavaca. U uslovima mikrogravitacije, spermatozoidi su imali otežano snalaženje, što je otežalo pronalaženje jajne ćelije.
Biologinja Nikole Mekferson sa Univerziteta u Adelajdu ističe da je zabeležen značajan pad broja spermatozoida koji su uspešno prošli kroz labirint u mikrogravitaciji. Ovi rezultati su se javili kod svih modela, uprkos tome što se način kretanja spermatozoida nije promenio. To sugeriše da gubitak orijentacije nije bio uzrokovan promenom u pokretljivosti, već drugim faktorima.
Novi nalazi nadovezuju se na istraživanje iz 2024. godine, koje je pokazalo da su ljudski spermatozoidi izloženi promenljivim nivoima gravitacije imali značajne padove u pokretljivosti i zdravlju. Sada se čini da te promene utiču na navigaciju spermatozoida kroz kanal.
Istraživači, predvođeni reproduktivnom imunologinjom Hanom Lajons, nisu sigurni zašto se ovo dešava, ali pretpostavljaju da spermatozoidi gube kontakt sa zidovima kanala bez čvrste gravitacione sile. Ipak, gravitacija nije jedina sila koju spermatozoidi koriste za orijentaciju. U mikrogravitaciji, spermatozoidi su mogli da se dovedu do kraja labirinta uz pomoć jakog hemijskog traga koristeći hormon progesteron.
Ovi nalazi naglašavaju važnost hemotaktičkih odgovora spermatozoida u mikrogravitaciji. Istraživači ističu da spermatozoidi mogu imati adaptivne procese koji im omogućavaju da dođu do mesta oplodnje čak i bez gravitacije. Međutim, nedostatak gravitacije može ometati više od same navigacije.
Kada su istraživači izložili spermatozoide miševa mikrogravitaciji, stopa oplodnje bila je 30% niža u poređenju sa tipičnim spermatozoidima. Mekferson naglašava da je produžena izloženost bila još štetnija, uzrokujući kašnjenja u razvoju i smanjenje broja ćelija koje formiraju fetus u ranim fazama embrionalnog razvoja.
Da li se isto dešava i kod ljudi nije jasno, ali su ljudski i miševi spermatozoidi u klinostatu pokazali slične reakcije. Kako se komercijalni svemirski letovi povećavaju, neki naučnici upozoravaju da znamo premalo o tome kako mikrogravitacija i drugi rizici svemira, poput zračenja, mogu uticati na ljudsku plodnost.
Istraživači iz Adelajda zaključuju da su ovi uvidi važni za razumevanje složenosti reproduktivnog uspeha u mikrogravitaciji i kritičnu potrebu za daljim istraživanjima. Razumevanje molekularne i mehaničke osetljivosti gameta i embriona na promene gravitacije je ključno za obezbeđivanje dugoročne reproduktivne održivosti ljudi i stoke u svemiru.
