Dijetalni suplementi postali su sve popularniji u poslednjim godinama, ali njihova korist nije uvek jasna. Mnogi ljudi uzimaju vitamine i minerale u nadi da će poboljšati energiju, imunitet ili zdravlje mozga. Međutim, za one koji već imaju adekvatnu ishranu, suplementi često ne donose značajne koristi.
Kod starijih osoba, situacija je složenija. Ključno pitanje nije samo da li su suplementi „dobri“ ili „loši“, već da li osoba ima nedostatak, šta ga uzrokuje i da li je suplementacija najsigurniji način da se to reši. Stariji ljudi često pate od nedostatka apetita, lošeg oralnog zdravlja i hroničnih bolesti, što može otežati unos potrebnih nutrijenata.
Problemi sa oralnim zdravljem, kao što su gubitak zuba ili bolesti desni, mogu otežati žvakanje i smanjiti raznovrsnost ishrane. U kasnijem životu, poruke o ishrani često su kontradiktorne, što može dodatno otežati zadovoljenje nutritivnih potreba. Male porcije i tečnosti često ne zadovoljavaju potrebe za proteinima, vitaminima i mineralima.
Nije svaka starija osoba u potrebi za suplementima, već bi suplementacija trebala biti ciljana. Na primer, nedostatak vitamina B12 postaje sve češći sa godinama, a može izazvati anemiju i probleme sa nervima. Takođe, nedostatak folata može povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti, iako suplementi ne garantuju prevenciju.
Vitamin D je još jedna česta briga, posebno kod starijih osoba sa ograničenim izlaganjem suncu. Suplementacija može biti korisna kada su nivoi niski, ali prekomerni unos može biti štetan. Kalcijum i magnezijum su važni za zdravlje kostiju, ali bi trebali dolaziti iz hrane kad god je to moguće.
Uzimanje suplemenata bez nadzora može biti opasno. Visoke doze vitamina D ili A mogu izazvati toksičnost, a gvožđe se ne bi smelo uzimati bez potvrđenog nedostatka. Pristup ishrani treba biti prioritet, a suplementi bi trebali biti dodatak, a ne zamena za zdravu ishranu.
